Uzimanje zamorčića na ruke

Njegovatelj bi trebao pokušati životinjicu oprezno ali sigurno podignuti, tako da mu zadnji dio u obliku žlice pod trbušćić podigne i pritom podupire prednje capice podupire.
To sve treba svoje vrijeme, pri čemu je najbolje sa plašljivim životinjama samo u kratkim periodima raditi, kako se životinje ne bi izlagale dugotrajnom stresu i kako bi se na Vas privikle. Jedan divlji zamorčić će se čovjeku prije približiti kad mu se ovaj ne približava u visini grabežljivca. Dobro bi bilo legnuti se na pod kako bi se stvorilo povjerenje i veza pojačala.

Ni jedan zamorčić se neće dati dobrovoljno podignuti, na to se moraju polagano privikavati. Ideja gubitka oslonca pod nogicama se ne sviđa niti jednoj životinjici koja je plijen drugima. Svejedno je potrebno životinje na ovu omrznutu radnji privikavati. Nažalost se svakoj životinjici desi da je ponekad bolesna, pa tako nisu ni zamorčići izuzetak. Tada ih treba često uzimati u ruke kako bi ih se kontroliralo i liječilo.
Izbjegavajte životinjice ganjati po kavezu, mamite ih radije k sebi i onda ih pažljivo uzmite dok grickaju komadić krastavca. S vremenom će se životinjice na podizanje priviknuti, i sa malo sreće će i ostati mirne. Izuzetan oprez je potreban prilikom podizanja ili vraćanja u nastambu, jer zamorčići ponekad žele skočiti što prije iz ruku, a u tome ih treba pod svaku cijenu spriječiti - skok čak i iz male visine može prouzročiti teške lomove nogica, kičme i t.d. Zamorčići nisu skakači, i imaju jako osjetljivu kičmu i nogice.
Ponekad zamorčić odjuri u kutiju ili svoju vreću, pa ga možete pomoću nje podignuti. Ili, ako koristite PVC cijevi i zamorčić odjuri u nju, stavite svaku ruku na jedan otvor, sigurno, tako da zamorčić ne može pored ruke izjuriti, i lagano dignite cijev, zajedno sa zamorčićem. Pri tome morate biti sigurni da zamorčić nema mogućnosti izjuriti iz cijevi i pasti sa visine, ili da je cijev skliska, pa mu se u njoj skliže.
S vremenom ćete naučitii kako da nadmudrite svoje zamorčiće. Mudri vlasici brzo uče. Lukavi zamorčići će na početku pobjeđivati, ali će na kraju naučiti da podizanje i nije tako strašno.

Kod podizanja pazite da zamorčić bude sa sve četiri nogice poduprt. Obgrlite ga s obje ruke, jednom rukom oko prsa, sa drugom ispod guze. Ako ga morate nositi, onda najbolje sa obje ruke koje imate na svojim prsima (vidi sliku).

 Poduprite cijelo tijelo. Omotajte jednu ruku sigurno oko prsa. Jednu nogicu malo zarobite tako da stavite kažiprst pred nju. Drugom rukom poduprite zadnje nogice i guzu. Ova tehnika držanja je naročito korisna sa nervoznim zamorčićima koji imaju tendenciju da grizu i grickaju dok ih se nosi (iskustvo nošenja može biti vrlo zastrašujuće za zamorčiće).
Savjet: neki vlasnici vraćaju zamorčiće u kavez tako da prvo guzu spuste, kako bi spriječili ozlijede od skokova. Kada spuštate zamorčića dolje (budite sigurni da ga čvrsto držite), zadržite ga iznad poda kaveza (samo par centimetara), ali ga NEMOJTE još spustiti dolje. Tek kad se konačno prestane otimati i boriti, stavite ga nježno na stelju, ali ga nemojte još pustiti. Zamorčić će obično istog časa pokušati trčati čim ga spustite. Držite ga čvrsto dok se ne prestane otimati. Tek kada prestane, onda ga pustite. Na taj način će naučiti da mora biti miran ako hoće da ga se pusti i neće odmah pokušati odjuriti čim osjeti pod ispod nogica. Obično to vrlo brzo nauče.

Dajte svojim novim sustanarima vremena da Vas upoznaju i nemojte biti razočarani kad im za to možda nešto duže treba. Kad zamorčići svojeg prijatelja (i hranioca!) upoznaju, svaki će Vas puta pozdraviti sa veselim skvičanjem, skakutati, "pop-corn"-at (kao kukuruzne kokice kada se otvaraju), sa Vama se poigrati i možda čak malo iza uha dati češkati (ili pod bradicom! o.p.).

Zamorčići ipak nisu mazne životinjice koje vole maženje i draganje. Zamorčići se ne maze ni međusobno (samo ako nemaju dovoljno prostora, tj. prisilno! ako su u stresu, panici, strahu ili jako mlade životinjice, one će se stisnuti jedna uz drugu), te se od svog vlasnika samo nerado daju dirati - ako su pitomi, uzmu rado iz ruke hranu i često dođu dobrovoljno na igru, ali absolutno ne vole da ih se podiže - za njih je podizanje i uzimanje isto kao da ih grabi ptica grabežljivica (njihov smrtni neprijatelj!), pa im je to jako neugodan osjećaj.

Svakako je moguće životinjice podignuti i s njima se maziti, oni tada padnu u stanje ukočenosti te dozvole da se s njima sve radi. Neke životinjice zatvore oči, te se produže i tiho glasaju - nažalost se to smatra opuštenošću i uzivanjem kao kod mačke - a u stvarnosti se radi o paničnoj reakciji kako bi sami sebe umirili i Vas uvjerili da prestanete sa time što radite i pustite ih...

Greška bi bila, svaki puta kada se približite zamorčiću, vaditi ga na ruke. Zamorčići to nikako ne vole i svaki puta kada ih uzimate, njima se "dešava nešto strašno", pa to povežu sa Vašim približavanjem i doživljavaju veliki stres. Zapravo bi im se uvijek samo nešto lijepo trebalo desiti kada im se približite. Stoga im donesite obrok ili poslastice.

Nažalost ima uvijek i dana kada ništa od toga ne funkcionira i zamorčići su naročito plašljivi. Pružite životinjicama onda malu pauzu. Uspjeh učenja nije uvijek linearan pa i zakazanja spadaju u prirodni tok napretka

Imajte na umu da nikakav oblik vodilice nije podoban za zamorčiće!

Zamorčići su jako plašljive životinjice koje na sve reagiraju paničnim bijegom. Pri tome reagiraju instiktivno i panično, te mogu sebi nanijeti jako velike ozlijede. Kako imaju osjetljivu kralježnicu, a ham ili vodilica ih spriječavaju u instiktivnom ponašanju u slučaju opasnosti, česte su ozlijede kralježnice i unutarnjih organa. Zamorčići MORAJU imati mogućnost skloniti se na sigurno u, po njihovom mišljenju, slučaju opasnosti i u tome ih se NE SMIJE spriječavati! Štoviše, općenito kod rukovanja zamorčićima nikakva sila se NE SMIJE primjenjivati!