Ciste na ovarijima (jajnicima) kod zamorčića

Ciste na jajnicima nastaju na skoro svim sisavcima, pa tako i na zamorčićima. Ciste nastaju vjerojatno uslijed hormonalnih promjena. Pojačano nastajanje cisti se pojavi prije svega kod jako mladih životinja, u pubertetu, ali i kod starijih životinja uslijed klimakterijuma. Uglavnom se redovito stvaraju jednostavne i bezopasne ciste. Zloćudne ciste se najvećim dijelom javljaju u ženki koje su pojedinačno držane, te se stoga smatra da takve ženke, koje se nisu nikada parile, imaju pojačane hormonalne probleme koji onda dovode do stvaranja zloćudnih cisti. Držanje u grupi je svakako preventivna metoda, pri čemu je svejedno da li se grupa sastoji od samih ženki ili je kastrirani mužjak prisutan - ženke se naskaču u vrijeme estrusa i time djeluju pozitivno na ciklus. I ženke koje su češće bile skotne, dobiju u starijem dobu ciste ili mogu patiti od hormonalnih promjena, dakle, skotnost ne poštedi ženku od stvaranja cista.

Postoji više vrsta cisti. Uglavnom se razlikuju 3 vrste (među njima pak postoji još podvrsta):

• dobroćudne ciste koje ostaju male i hormonalno su neaktivne (to je najčešća varijanta ciste)
• velike i često brzo rastuće ciste, koje su u prvoj liniji napunjene tekućinom. Ove mogu dostići jako veliki volumen (veličinu kokošjeg jajeta i ako ih se ne tretira, čak i veće!). Najčešće ove ciste nisu hormonski pretjerano aktivne.
• male, ali zato prilično hormonalno aktivne ciste.

Većina cisti kod ljudi i životinja ostanu male, neprimjetne i s vremenom se povuku. Tekućinom napunjene ciste su češće, nakon nekog vremena puknu i nestanu opet same od sebe. Samo manji broj cisti se s vremenom zloćudno promijene i onda moraju biti medicinski tretirane.

Povećane ciste se mogu dobro opipati. Ultrazvukom ih se može lijepo pregledati. Velike se čak jasno pokažu na RTG snimcima. Najčešće se sastoje od više komora napunjenih tekućinom. Kada te ciste rastu, pritiskaju druge organe, na početku najviše crijeva. Tako može doći do začepa, gomilanja plinova i drugih poremećaja u probavi. U daljnjem stadiju dolazi do vidljivog povećanja volumena u predjelu trbuha, a pritom životinja gubi dosta na težini, te kičma i kosti zdjelice strše. U daljnjem razvitku cista, životinje pokazuju bolove i imaju poteškoće u disanju.

Manje ciste se najčešće na RTG snimkama ne mogu vidjeti, a nisu lako uočljive niti ultrazvučnim pregledima. Ako su hormonalno aktivne onda se pokazuju na početku opadanjem dlake na bokovima i u predjelu trbuha zamorčića, simetrično, sa svake strane. U daljnjem razvitku dolazi do: pretjerane seksualne aktivnosti ženke, konstantno je spremna za parenje i to manifestira te pokušava naskakivati zamorčiće oko sebe, hiperaktivnosti, nervoznosti, gubitka na težini (unatoč dobrom apetitu) ali zbog pretjerane aktivnosti, zbog svojeg uočljivo poremećenog ponašanja bude često uvučena u borbe oko ranga. Pri tome dolazi do žestokih borbi i agresivnosti među inače miroljubljivim životinjama, te i to može biti pokazatelj hormonski aktivne ciste (ili nekog drugog oboljenja).

Kod povećanih cista ima više terapijskih mogućnosti: ciste se mogu zdrobiti. Naravno da je to ne samo vrlo bolni zahvat, već i samo opipavanje cisti je za zamorčića jako neugodno. Dakle, ciste se smiju samo pod narkozom zdrobiti od strane stručnog veterinara koji ima više iskustva sa time, te to može brzo i bez problema obaviti. Drobljenje ima tu prednost, da tekućina ostaje u životinjici te se resorbira. Ova metoda se prije svega može poduzeti kod "više komornih cisti".

Ciste se mogu i punktirati. To znači: cista se rukom lokalizira i sa špricom ubode, te se iz nje izvuče tekućina koja se u cisti nalazi. Prije svega se to radi kod cisti koje imaju samo jednu komoru. Prije ili direktno poslije, mora životinja dobiti infuziju kako bi nadoknadila izgubljenu tekućinu. Također se punktiranje mora ponoviti; često se ciste nakon takve terapije vraćaju.

Ako obje metode zakažu, potrebno je cistu operativno ukloniti. Ako se ciste ne uklone, dolazi do gore navedenih simptoma i na kraju do smrti životinjice.

Hormonski aktivne ciste se mogu tretirati sa hormonskim preparatima, Gestagen ili HCG (Human Choriongonadotropin). Preparati se daju špricom tri puta u razmaku od ca 10-15 dana. Ta terapija se redovito ponavlja u razmaku od više mjeseci. Svejedno, trajni uspjeh najčešće izostane, a Gestagen je pod sumnjom da izaziva velike promjene u maternici.

Ako ni ova metoda ne pomogne, treba i male, hormonski izraženo aktivne ciste operativno ukloniti. Zamorčice sa jakim hormonalnim promjenama se više ne mogu priključiti grupama te ostaju socijalno izolirane. Osim toga, radi trajnog nagona za parenjem, izgube često poprilično na težini te postanu osjetljive na ostala oboljenja.

Ako ciste još nisu za operaciju, može se pokušati terapija sa Agnus Castus, konopljikom, koja ne sadrži hormone – njeno djelovanje se temelji na smanjenju lučenja prolaktina putem dopaminergičkih neurona, čime uspostavlja ravnotežu progesterona i estrogena u menstrualnom ciklusu - smanjuje estrogen, FSH i prolaktin, a povećava progesteron. Ima je u obliku homeopatskih kuglica, kapljica ili u kapsulama - 3 kuglice 2 x na dan dok se poremećaj u tjeranju ne smiri, onda polako smanjivati dozu, ili 1/2 kapsule na dan, zamiješati sa malo vode ili čaja, dodati kap meda i dati direktno špricom u usta.

Apis D4, D5 ili
Lachesis D30 ili
Sepia D4, D6

Primjena biološke terapije:
0,1ml / 500g tjelesne težine, 3 x dnevno do poboljšanja, kasnije 1 x na dan u trajanju od 1 tjedan
(napr: 10ml homeopatskih kuglica = 1 kuglica na 500 g tjelesne težine)