Posve je razumljivo da vlasnik ima želju za potomstvom svojih ljubimaca, pa ipak treba svakog vlasnika na to upozoriti da se savlada i producira sa svojim ljubimcima potomke "iz zabave". Najčešće nije moguće zadržati potomstvo, mlade životinjice se moraju udomiti i vrlo se teško može naći odgovarajuće ruke. Definitivno nije preporučljivo zamorčiće jednostavno prema ljepoti i vlastitom uvjerenju pariti, samo da bi se vidjelo kakvi će mladi doći na svijet, jer to može vrlo brzo i često dovesti do urođenih oboljenja i deformiranih životinjica. Trudnoća i porod donose sa sobom mnogo velikih rizika, često vlasnici izgube svoje ljubimice kod neuspjelih pokušaja da ih se razmnoži...
Neiskusni vlasnici ili i djeca, koji mužjake i ženke stave skupa, moraju znati da su samo kratko vrijeme "napeti", ako sve dobro prođe i ne desi se koji smrtni slučaj. Nerijetko završi pokušaj razmnažanja smrću majke, nepravilno razvijenim ili bolesnim mladima. Iz malih slatkih zamorčića ubrzo se razviju veliki, jaki i prije svega gladni odrasli zamorčići, koji kao i ostali zahtijevaju prostora, hranu i eventualno ne mogu ostati sa grupom tj. majkom jer po spolu ne odgovaraju, te mogu dovesti do dodatnih potomaka.
Ukoliko pak još uvijek razmišljate o razmnožavanju svojih ljubimaca, imajte na umu:
Prije sparivanja bi trebalo biti jasno da postoje rase koje prenose genetske bolesti i stoga se ne koriste za uzgoj bez jasnog pedigrea. Postoje linije tih rasa koje te bolesti ne pokazuju, ali bez duljeg pedigrea i sigurnog dokaza ne može se nikada znati da li životinjice potiču od zdravih linija.
Satenski zamorčići - ovi jako sjajni zamorčići naslijeđuju nažalost često osteoditrofiju (OD). To je bolest metabolizma kostiju. Kod OD se kostima oduzima kalcij. Kosti se razgrađuju, postaju lomljive i na kraju dobije životinja takve bolove da više ne može jesti niti se kretati. Zamorčići sa OD dožive u prosjeku 1 - 1,5 godinu.
Dalmatinski zamorčići - ova vrsta nosi letalne faktore u sebi koji kod određenih križanja vode do smrti ili poremećaja potomstva. Crno špricane životinje se stoga ne bi smjele međusobno pariti, međutim, često se kod bijelih zamorčića ne može uvidjeti udio dalmatinske vrste.
Nasljedne karakteristike: treći kapak, krivi rast kutnjaka iz razloga preokrugle građe glave, problemi sa vidom kod svijetlih životinja sa crvenim očima. Životinje koje nose te karakteristike, ne bi se smjele razmnožavati.
Sumnjive pasmine: u principu su dugodlake pasmine problematične. Bez obzira kako zgodno izgledaju, one ljeti pate pod gustom dlakom, zimi dolazi do smrzavanja na mjestima gdje se dlaka dijeli, jer tu fali krzno (najčešće na leđima kod glatkodlakih životinja), dlaka se zapetlja i pretvori u filc, životinje se ne mogu same čistiti pa trebaju intezivnu njegu. Zamorčići se ne vole češljati i ne vole kad im se šiša dlaka. Zamorčići sa okruglim glavicama i pre velikim očima su isto problematični - zbog skraćene vilice imaju iskrivljene kutnjake, životinje sa velikim očima naginju problemima sa očima. Golokoži zamorčići, takozvani Skinnys, se također ne bi smjeli uzgajati, to se samo po sebi razumije - zamorčićima je krzno neophodno!
Naslijeđivanje krzna: Genetsko naslijeđivanje vrste i duljine krzna nije toliko komplicirano. Abisinski (oštro krzno, gen. skraćeno zvano R) je dominantan gen u odnosu na r - normalno krzno. Gen duljine dlake (skraćeno L), daje LL - kratko krzno LI, srednje krzno i ll dugodlake zamorčiće. Svaki zamorčić nosi RR (ili Rr ili rr) gen i dva LL (ili Li ili ii) gena. Kombinacija tih gena određuje da li će se okotiti sheltie, peruvianski, kratkodlaki ili abisinski zamorčić. Više o naslijeđivanju pročitajte ovdje.