Genetika i naslijeđivanje

Kada tijelo zamorčića producira reproduktivne ćelije (jajašca kod ženki, sperma kod mužjaka), uobičajeni 64 kromosomi (DNK koji se nalaze u svakoj ćeliji njihovog tijela) se dijele na dva kako bi iz njih nastalne spolne ćelije (koje će sadržavati 32 kromosoma). To znači da kada dođe do oplodnje, dvije "raspolovljene" ćelije se spoje i opet imaju kompletnu, novu DNK za novo mlado. To također znači da se samo pola roditeljskog genetskog koda prenosi na potomstvo.

U ovom ekstremno pojednostavljenom primjeru gore, može se vidjeti da ženkin DNK sadrži dva različita gena "D" i "d", gdje je od mužjaka DNK "čisti" - oba njegova gena su ista ("D" i "D").

Kada ženka producira jajašca, pola će ih imati veliko "D", dok ostala polovica, malo "d". Kada se sperma mužjaka formira, sve će stanice nositi veliko "D", jer je to sve što može genetski ponuditi. To je i razlog zašto čistokrvne pasmine daju identični podmladak kada ih se pari, i zašto unakrsno parene životinje mogu dati veliki brojrazličitog podmlatka, ovisno o time koje gene nose.

Tada dolazimo do dominantnih i recesivnih gena. Dominantni geni znače upravo to što i njihovo ime: dominiraju u odnosu na odgovarajući recesivni gen. To obično znači da je potrebna samo jedna kopija gena na nivou ćelije da bi producirala fizički izgled dlake životinjice (uz neke izuzetke, do kojih ćemo doći kasnije). Sa recesivnim genima, potrebno je dvije kopije da bi se dobio točno određeni izgled dlake.
Primjer niže je za Abesinskog (Abyssinian) zamorčića (zavrtuljci u dlaci) sparenog sa glatkodlakim. Abesinski su dominantni geni u rodu zamorčića - stoga smo upotrijebili veliko "R" kako bi ih označili, i malo "r" kao oznaku nedostatka "zavrtuljka", tj. za oznaku glatkodlakog.

U prvoj generaciji dobivamo "čiste" abesinske zamorčiće (RR) križane sa "čistim" glatkodlakim zamorčićem (rr). Geni se dijele na 2 kako bi formirali resplodne stanice i sparuju se kako bi stvorili 4 moguća para - svi završe genetski pola abesinski, pola glatkodlaki (Rr). ALI - iz razloga jer je abesinski gen dominantan, ovi potomci imaju zavrtuljke u dlaci, i izgledaju kao čisti abesinski. (Raspored zavrtuljaka možda neće biti tako uravnotežen i lijep kao kod roditelja, zbog prisutnosti recesivnog gena / faktora komplikacije od ostalih gena).

Ako uzmemo dva mladunca iz druge generacije i parimo ih međusobno (!), dobiti ćemo opet različite rezultate. Ovoga puta, jer su oba zamorčića genetski pola/pola (Rr), moguća su 4 kombinacije: "RR", "Rr", "Rr" i "rr". "RR" mladi će izgledati kao njihovi blizanci koji su "Rr" - stoga je nemoguće odrediti koji su im geni dok ne dođe vrijeme razmnažanja. Pomladak sa "rr" genima će izgledati glatkodlaki, kao njihovi djedovi. To je primjer kako raznolike vrste mogu "ispasti" iz križanih vrsta. Samo se recesivne karakteristike pojavljuju neočekivano. DOminantni geni se vide u krznu i boji životinja.

Dominantni geni u zamorčića uključuju (ali nisu ograničeni na):

• Abesinske
• Kratkodlake
• Tamnooke
• Glatkodlake

Recesivni geni u zamorčića uključuju (ali nisu ograničeni na):

• Ravnodlake
• Dugodlake
• Crvenooke
• Kovrđave

Dugodlaki i kratkodlaki geni se mogu ponašati malo manje jasno određeni od jednostavno dominantnih i recesivnih uloga. Uglavnom je kratka dlaka dominantna, a duga, recesivna. Ako imate životinju sa dlakom koja raste do poda, ta će garantirano imati dvije kopije recesivno dugodlakog gena (pritom se misli na malo "l" u dijagramu ispod). To postaje manje jasno sa genom kratke dlake.

Čista kratka dlaka sa dvije kopije dominantnog gena "LL" (gdje sa velikim "L" označavamo dominantni gen) može često izgledati kao križanac poludugog i kratkodlakog zamorca (LI). ALI - gen kratke dlake nije uvijek posve dominantan i mnoge pola/pola životinjice će imati dulje pramenove dlake na donjoj polovici tijeli, dok će kratku dlaku imati na svim ostalim dijelovima tijela.

U grafici iznad smo sparili čistokrvnog sheltie (dugodlakog zamorčića) sa čistokrvnim kratkodlakim zamorčićem. Rezultirajući potomci će biti genetski pola/pola. Ili će izgledati kao njihov kratkodlaki roditelj ili imati samo par duljih pramenova na leđima.

Ako križamo dva iz druge generacije, ostaju 4 moguće genetske kombinacije: LL (čisti kratkodlaki), Ll i Ll (oba pola/pola) i ll (čisti dugodlaki) - ovaj bi potomak izledao kao njegov djed (dugodlaki). Opet se pokazuje kako recesivni geni iskaču u kasnijim generacijama.

Očito su moguća parenja samo statističke šanse - to samo znači da ako su 4 mlada okoćena u leglu, šanse su da će jedno mlado biti "LL", dva "Ll" i jedno "ll". Moguće je dobiti i sva 4 mlada sa genetskim "LL", ili bilo kojom drugom kombinacijom. Može se imati i cijelo jedno leglo koje je "ll" ili 2 mlada koji su oboje "LI" kao njihovi roditelji. Zaista se ne može nikako predvidjeti koje se jajašce oplodi sa kojom spermnom stanicom.

Statističke šanse se mogu ukloniti pomoću moguće sheme (vidi niže). Ovo očito izgleda drugačije za različite parove. Naprimjer, ako oba roditelja imaju čistu dugu dlaku ("ll" x "ll"), šanse su 100% da će mladi biti "ll" ako roditelji nemaju nikakve druge gene koje bi mogli prenijeti.

Shema vjerojatnosti za križano parenje:

Postoje mnoge urbane legende o potomcima rođenih od roditelja koji nisu nikako mogli dobiti specifičnu osobinu krzna. Na primjeri, ne možete uzgojiti abisinskog (RR ili Rr) od dva glatkodlaka zamorčića (rr) - čak i ako glatka dlaka dolazi od abisinskog roditelja, jer oni nemaju abesinske gene koje bi prenijeli.

Slično, ne može se uzgojiti kratkodlaki zamorčić (LL ili Ll) oder dva čista dugodlaka roditelja (ll). Niti se može uzgojiti ravnodlaka životinjica od dva kovrđava roditelja (osim ako roditelji nemaju razne kovrčave gene, što se povremeno desi, ali zahtijeva veliko poglavlje posvećeno temi).

U dijagramu iznad smo hipotetički sparili dva potomka koja su naličila na sheltie iz druge generacije koji oboje nose texel gen. Rezultat ovakvog parenja bi statistički dalo 25% "čiste" sheltije (SS), 50% sheltije (nosioce texela) i 25% texel. Zbog kompletne dominancije glatke dlake u odnosu na kovrđavu, ne bi točno mogli znati koji mladi su genetski "SS", a koji "Ss". Ako bilo koje od mladih ima kovrđe, onda bi bili sigurni da je njihova genetika "ss" za kovrđe.
Gornji dijagram se također može primjeniti i na rex zamorčiće i glatkodlake (zamijenite sheltija sa glatkodlakim, a texele sa rex).

Zaključak

Očito je kompleksnost genetike zamorčića puno opširnija nego što je ovdje uglavnom objašnjeno. Nije samo jedan genetski faktor važan za svako parenje, već mnogobrojni dodatni (oblik tijela, tip, gustoća krzna, boja, položaj zavrtuljaka i t.d.). Međutim, ako savladate osnove genetike tipa krzna i dominantne i recesivne prirode gena, može Vam biti od pomoći u budućim odlukama sparivanja.