Abnormalnosti kod zamorčića

Abnormalnosti kod zamorčića se vrlo lako pojavljuju kao rezultat parenja srodno bliskih životinja, praksa, koju svaki iskreni ljubitelj životinja, mora osuditi kao neoprostivu.

U divljini, naročito među čoporativnim životinjama, čim mladi mužjak postane spolno zreo, bude istjeran iz obiteljske grupe od strane dominantnog mužjaka. Njegov je motiv obraniti svoje pravo na parenje sa ženkama, ali, efekt je da se izbjegne rizik od parenja u srodstvu, fundamentalna neophodnost za buduće, zdrave generacije.

Dovoljno je da samo pogledamo engleskog buldoga, pekinezera ili njemačkog ovčara, pa da shvatimo koje katastrofalne rezultate je ljudska intervencija u uzgoju životinja prouzročila. U navedenim slučajevima, teške respiratorne probleme, slab imuni sistem i deformirane kukove.

Vrste anomalija kod zamorčića, izazvane parenjem u srodstvu, su uglavnom: oslabljeni imunitet i problemi građe glave. Prekratka donja vilica, malokluzija zubi i katarakta su najčešće anomalije, a zadnja je najrasprostranjenija kod abisinske pasmine. Rascijepljeno nepce se također može pojaviti, ali manje nego obično, kao i iskrivljene noge. Zadnji problem nemojte zamijeniti sa mladima koji se okote sa takvim nogama, obično zakrivljenima prema nutra, u gležnjevima, kao rezultat nezgodnog položaja u maternici. Razlika se može očitovati, nježnom manipulacijom nogica jedan dan nakon okota. One koje su deformirane biti će čvrsto uglavljene u tom položaju, dok su druge fleksibilne i daju se ispraviti sa laganim vezivanjem u mikroporoznu traku na jedan tjedan.

Nema ništa što se može napraviti da bi se korigirale deformirane nogice, uključujući eutanaziju! Mnogi veterinari su skloni eutanaziji kod nesavršenih životinja. Takve životinje se vrlo dobro snalaze i imaju život normalne kvalitete kao i njihovi prijatelji ravnih nogu. Sigurna sam da je sposobnost životinja živjeti sa nedostacima puno superiornija od ljudske zbog jednostavnog razloga što se ne mogu stalno opterećivati sa besmislenim pitanjem: "zašto baš ja?".

Razlog, u kojem je eutanazija samilosni čin, je kod svih slučajeva rascijepljenog nepca, jer nije poznata niti jedna životinja koja je preživjela više od par mjeseci sa tim problemom, a tih par mjeseci se po ničemu ne mogu smatrati životom dobre kvalitete. Većina mladih sa rascijepljenim nepcem ugine u roku od tjedan dana. Ili iz razloga jer ne mogu sisati kako treba ili zato jer mlijeko dospije u pluća.