Ovako zvuči kad zamorčić želi na sebe skrenuti pažnju:
Svima dobro poznato skvičanje kad žele hranu (dakle, skoro uvijek), glasan visoki ton koji ispuštaju ritmički. Jedna vrištavija varijanta tog skvičanja je produkt panike, straha ili bolova. Također se zamorčići koji su se izgubili iz čopora, glasaju slično. Mladi zamorčići zovu tako svoju majku kad je više nemaju na vidiku. Taj upozoravajući signal je od strane domesticiranih zamorčića prilagođen, ne upozorava samo na opasnost, već i najavljuje hranjenje i pokazuje da su gladni (u principu opet glasanje iz straha, straha da će uginuti od gladi - najčešće pred punom zdjelicom...)
Zamorčić se osjeća ugodno i dobro, neki zamorčići komentiraju svoje kretanje tihim cvrkutanjem, i tiho cvrkuću kada se "razgovaraju". Čini se da životinje koje se slobodno kreću po svojoj prostornoj nastambi time izražavaju svoje zadovoljstvo. Neki smatraju da je to vrsta echo komunikacije, tj. životinje daju drugima do znanja gdje se trenutno nalaze.
Naizmjenično glasno-tiho, neopisivo glasanje (zvuči malo kao prebrzo pušteni audio zapis), lagano kričavo, ali i sa jednim dubljim tonovima popraćeno = čini se jedna vrsta diskusije među zamorčićima, često promatrano kako više ženki istu vrstu glasova puštaju kad se baš ne slažu oko nečega. Izgleda kao prvi stupanj pred svađu, stoje jedna ispred druge, ponekad i gegaju guzama - ali najčešće sve prođe mirno.
To je gugutav zvuk kojime mužjaci (i ženke koje bez mužjaka žive) partneru/partnerici skreću pažnju na sebe i pokazuju "da su oni najljepši i nema im premca" ili "da su viši u rangu te nek im se svi miču s puta jer i tako nemaju nikakve šanse". Pri tome se životinjica nerijetko i lagano ljulja sa jedne na drugu stranu, sa spuštenom glavom. U prvoj liniji je to poziv za parenje. Naročito je izrazit kod ženki koje su svakih 18 dana spremne na parenje.
Mužjaci se ponekad tako i umiješaju među ženke koje su svadljive, te time uvedu red u svoj harem.
Na isti način se i među mužjacima i ženkama uspostavlja red u rangovima - može ga se interpretirati i kao upozoravajući signal i početak jedne svađe kod životinja istog spola ili istog ranga.
Mužjaci u grupama gdje su sami mužjaci, često na taj način međusobno razgovaraju, jer oni ne koriste druge načine komunikacije kojima su ženke sklonije.
Ovako zvuči kad "boss" odgaja nekog ili naganja ženkice:
Glasanje u svrhu smirenja, slično kao "drrrrrrrrr", samo tiše - zamorčići se tako međusobno umiruju. Time pokušavaju i ljude umiriti, ako im nešto rade, što se njima ne sviđa. Često se miješa sa ugodnim predenjem mačaka - ali je zapravo zvuk koji pokazuje nelagodu.
Prilično glasno glasanje koje jako podsjeća na cvrkut ptice, pomalo monotono. Zamorčići se u divljini izgleda na taj način opuštaju od stresa. Naši, domesticirani zamorčići, cvrkuću jako rijetko. Češće u sumrak ili čak i noću. U najčešćim slučajevima se radi o zamorčiću koji je izložen jakom stresu, napr. borbama oko ranga u grupi, kad je ženka spremna za parenje, kod bolesti ili smrti partnera. Pri tome se može primjetiti da se ostali zamorčići "smrznu" i nepomično slušaju dok jedan od njihovih kolega cvrkuće - najčešće to cvrkutanje prestane kad se izbezumljeni vlasnik pojavi u sobi i traži zalutalu ptičicu, jer ne dođe na ideju da njegovi zamorčići isto takve glasove mogu proizvoditi. Dakle, cvrkutanje je izražavanje nečega neugodnog i potrebno je ustanoviti i ukloniti izvor i uzrok stresa.
Glasno škripanje zubima je najčešće prilikom svađa u vezi ranga u grupi. Zamorčići škripe zubima kada se svade, u svrhu prijetnje. Često je škripanje povezano sa geganjem nasuprot drugog zamorčića. Nerijetko je i prethodnica jednoj jačoj svađi. Također je i nepogriješiva prijetnja čovjeku - zamorčić želi biti ostavljen na miru.
Zamorčići posjeduju kutnjake koji im stalno rastu. Može se primjetiti da zamorčići dok odmaraju škripe zubima. Predpostavlja se da je to jedna vrsta njege zubiju, čime ih održavaju kratkima. Među ostalom se time i među zubima zaostala hrana ponovo sažvače i pojede, a ponekad je škripanje zubima i pokazatelj nesigurnosti. Kad je zamorčić bolestan, škripanje zubima je pokazatelj da trpi bolove.
Poslušajte neke od zvukova koje Vaši ljubimci proizvode na slijedećem linku: https://www.guineapigmanual.com/guinea-pig-sounds/
Zamorčići su preko dana i u sumrak aktivni. Najveća aktivnost se pokazuje u ranim jutarnjim satima i kasno u sumrak. Kada su neometani, preko dana spavaju i drijemaju sa povremenim fazama kada grickaju hranu. Ako ih se drži pod kontroliranim dnevnim i noćnim ciklusima, uz neograničenu mogućnost uzimanja hrane, pokazuju zamorčići na početku i na kraju faze dnevnog svjetla najveću aktivnost jedući. Zbog brzog metabolizma moraju zamorčići skoro neprekidno jesti. Ako količina hrane koju uzimaju padne, mora se odmah tražiti uzrok tome. Jedan bolestan ili pod stresom ili zamorčić koji trpi bolove, se mora odmah umjetno hraniti, napr. sa Critical Care, Rodi Care, Herbi Car ili sl. U situacijama kada stručna pomoć nije odmah dostupna, može se posegnuti za mješavinom soka od krastavca pomiješanim sa dječjom hranom od povrća.
Najčešće sa razrogačenim očima = zamorčić se jako boji, pustite ga na miru, tj. pričajte mu smirujući, pokušajte ga umiriti, ali ga nemojte pokušati dirati jer bi to njegov strah moglo samo povećati. Ukoliko imate zamorčića na rukama (zbog pregleda, napr.), stavite ga što brže moguće natrag u nastambu te ga primirite smirujućim glasom i nekim slatkišem (prikladnim za zamorčiće!). Često se tako ukoče na kratko, ako se uplaše ili čuju neki nagli i nepoznati zvuk. To je njihov način da pokažu ostalim pripadnicima grupe da ima nešto zabrinjavajuće. Često je ukočenje popraćeno kratkim vibracijskim zvukom koji je pokazatelj straha i upozorenja na opasnost. To ponašanje se može primjetiti i kada telefon zazvoni ili netko pokuca na vrata. U stresnim situacijama, i u svojim nastambama, zapadaju zamorčići u stanje ukočenosti, napr. ako je novi član došao u grupu ili kod razmirica oko rang pozicije. Nakon kraćeg vremena se sve vraća u normalu. Ukoliko životinjica dulje vrijeme ostane u stanju ukočenosti, to bi mogao biti pokazatelj ozbiljnih problema - provjerite situaciju u grupi i zdravlje životinjice.
Prilikom maženja - ostavi me na miru, prestani me gladiti! Zamorčići zabacuju glavicom kada ih se gladi preko glave ili leđa kako bi se obranili. Zamorčići ne vole glađenje. Međusobno ovim pokretom prijete jedan drugome - onaj koji više zabaci glavu ima viši rang. Ukoliko se drugi zamorčić previše približio, zabacuje zamorčić glavu unatrag i pritom ponekad čak pokazuje zube. To je siguran pokazatelj za zamorčić želi da ga se ostavi na miru i da mu je drugi došao pre blizu. Često je dovoljno da životinjice zabacuju glavicu, i onda se raziđu. Ponekad stoje jedan nasuprot drugog sa podignutom dlakom na vratu i prijete si. Najčešće se onda mirno raziđu, niži po rangu još jednom trzne glavicom unazad, okrene se i ode svojim putem, te je time razmirica ubrzo zaboravljena.
Gesta pozdravljanja među poznatim zamorčićima, slično rukovanju kod ljudi ili njušenju kod pasa.
Ponašanje koje igra ulogu kod dosade, uzbuđenosti ili pokušaja bijega. Nesigurni mužjaci često grebu stelju prilikom borbi i svađa za rang. Zatim, grebu zamorčići i u hrpama sijena za poslasticama.
Zamorčići ližu svoje vlasnike ili pripadnike grupe, kako bi izazvali pažnju, kao dokaz ljubavi ili u potraži za zaštitom. Jedno ponašanje koje se samo pri pojedinačnom držanju ili u pre malim kavezima može primjetiti.
Neki zamorčići će Vas lizati kada ih držite. O tome volimo razmišljati kao o pusama zamorčića. To ne rade svi zamorčići. To je jako slatko ponašanje, i volimo o njemu razmišljati kao o iskazivanju ljubavi, iako neki ljudi smatraju da im se sviđa slani okus naše kože.
Nakon što ste zamorčića dirnuli, ako se strese onda se ljuti jer ste ga dirali, ali može biti i opuštanje nakon dodira.
Zamorčići pritom skaču na sve četiri u zrak - to liči na skakanje divokoza. Nekim vlasnicima to liči na epileptične napadaje, ili se uspoređuje sa kukuruzom kokičarom koji se otvara, te je i po tome dobilo naziv "pop-corn"-anje. Često su ti skokovi povezani sa divljim jurcanjem. Time se oslobađaju napetosti i stresa. Zamorčić je iz nekog razloga iritiran i jer ne zna kako dalje, pa skače. Skakanje vjerojatno nije kontrolirano od strane zamorčića, već je jedan nesvjesno nastali proces. Najčešće skakuću iz čistog veselja. Ili dobivaju upravo hranu, ili skakuću jer se međusobno igraju, ili skakuću kad nešto novo otkriju. Ima se osjećaj da zamorčići koji dožive nešto uzbudljivo automatski počnu poskakivati. Mladi zamorčići poskakuju puno češće, što je povezano time da stalno nešto novo u životu otkrivaju i doživljavaju, te su često nesigurni, a tu nesigurnost savladaju nesvjesnim poskakivanjem. Starije jedinke su često nešto mirnije i pop-cornaju sve rijeđe, sa rastućim poteškoćama (hop! - a zemlja se trese! :D).
Skokovi u zrak popraćeni neugodnim skvičanjem mogu biti pokazatelj svraba (uši, nametnici i sl.) ili bolova kod uriniranja.
Kad su zamorčići nesigurni i/ili istražuju novi teren, najčešće se kreću jedan za drugim. Takvo kretanje im pruža sigurnost. Najčešće se kreće po rangu najviša životinja prva, a za njom ostale, no, kod domesticiranih zamorčića to nije više tako. Oni i iz čiste zabave idu jedan za drugim. Često slijedi viši zamorčić onog nižeg, nakon neke svađe ili razmirice. Također slijede mužjaci ženke koje su spremne za parenje.
Mužjaci, kao i rangom više ženke, naskakuju od iza. Mužjaci naskakuju kad su ženke zrele za parenje - najčešće započnu sa njuškanjem od iza, a onda pokuša mužjak zaskočiti ženku, ženka juri, glasno protestirajući, dok se mužjaku ne posreći te je smije zaskočiti. Naskakivanje kod istospolnih životinja je najčešće dokazivanje ranga - životinja višeg ranga naskakuje one nižeg kako bi učvrstila svoj položaj u grupi.
U zavođenje spada i "geganje". Pri tome se mužjak ili rangom viša jedinka, najčešće po strani postavi pred drugu, kako bi djelovala što veća, te se po strani gegajući kreće prema drugoj. Životinje pritom pokazuju svu svoju veličinu kako bi djelovale što veće. Na početku svađa oko ranga, naročito prilikom združivanja, kreću se životinje po strani lagano gegajućim koracima jedna prema drugoj. Agresiju pritom možete uočiti po nakostriješenoj dlaci na vratu.
Mladunčad i mladi zamorčići maze se još često jedni uz druge, kako bi se održavali toplima ili kad traže zaštitu. Ako mlado ne nađe druge zamorčiće ili majku, počne plakati. Stariji zamorčići se skoro nikada ne maze i ne traže blizinu drugih. Jako blizu starije zamorčiće možete vidjeti samo ako su u panici ili su im kućice i nastambe premale. U normalnom slučaju i dovoljno velikom prostoru, drže zamorčići uvijek jedno određeno odstojanje jedni prema drugima, iako traže sigurnost grupe i moraju druge zamorčiće vidjeti, čuti i nanjušiti.
Zamorčići ne čiste jedni druge. Oni se međusobno ne njeguju kao što to rade ostali glodavci. Čiste sami sebe i drže svoje krzno relativno čistim, ako je dovoljno kratko, ali se čiste brzo i ne tako temeljito. Često je umivanje povezano sa oslobadjanjem stresa, ukoliko sa situacijom ne mogu izaći na kraj.
Tu i tamo se može vidjeti da zamorčić zamorčiću čisti uho ili ga preko njuškice liže, to izgleda kao izražavanje naklonosti i rade samo onda kada prihvaćaju nove jedinke u grupu ili kako bi pripadnost grupi pojačali. Čini se također da to rade kako bi člana grupe koji je u stresu opustili i umirili ili uplašene jedinke utješili. U svakom slučaju je to uvijek vrlo nježna i dobronamjerna gesta, a ponekad ližu jedni drugima rane ili upaljene oči. Ponekad čak po rangu niže jedinke čiste i umivaju jedinku visoku po rangu.
Ako životinjica zijeva neposredno nakon što se probudila i popraćeno je protezanjem, onda se radi o normalnom zijevanju zbog nedostatka kisika, kao i kod ljudi. Ali u borbi za rang imaju razjapljena usta sasvim drugo značenje. Životinjica koja je niža po rangu, otvori usta kako bi pokazala da se skroz podliježe. Nažalost to često vlasnici zamijene, pa misle da životinjice uživaju dok ih glade, dok je to uistinu znak da se zamorčić povinjuje.
Zamorčići su životinje koje u bjegu traže spas. Najmanji šušanj, nesvjesni pokret, sve ih to već može nagnat u paničan bijeg, a kad jedan zamorčić pojuri, svi počnu juriti. Predpostavlja se da pritom životinje puštaju zvukove upozorenja koji su u frekvencama ultrazvuka. Cijeli čopor juri, čak i ako pojedine životinje jedna drugu ne vide i uzrok bježanja zapravo ne znaju. Njihovo bježanje u svim pravcima je zapravo obrana od napada iz zraka, te time zbunjuju ptice grabežljivice koje se onda teško mogu usredotočiti na svoj plijen.
Zamorčići se jako nerado daju dirati i podizati od ljudi - ako su pitomi, rado će uzeti hranu iz ruke, doći će sami po sebi igrati se, ali mrze apsolutno da ih se uzima - za njih je to grabljenje slično kako ih njihovi smrtni neprijatelji grabe - ptice grabežljivice. Zamorčići koji žive u malim nastambama su naučili da nemaju kamo pobjeći, pa često ostanu nepomično sjediti i puštaju da ih se uzme, ali pritom grčevito istegnu nogice kojima se pokušaju o nešto oduprijeti. Osim za provjeru zdravstvenog stanja, toga bi zamorčiće zapravo trebali poštedjeti.
Tipično ponašanje za zamorčiće: nova pridošlica, nova stvarčica ili promjena uopće nisu prisutni. Često se primjeti da zamorčići svaku promjenu u nastambi prvo zaobilaze, niti je ne pogledajući, prvo je ignoriraju. Prave se kao da toga ničega nema.
To je način obrane. Naročito kod ženki, koje mužjak ili druga ženka maltretiraju, obrane se špricajući urin po njima. Pri tome podignu zadnji dio i tako mogu prilično daleko i visoko špricati, a to može vrlo ružno na tapetima izgledati... i radi toga neki uporniji mužjaci mogu izgledati prilično mokro i imati neugodan miris... Doduše ima i poneka nervozna dama kojoj sve smeta i pri svakoj prilici podiže guzu i šprica, nekad je dovoljno da je druga ženka ponjuši ili jednostavno stoji iza nje.
Mužjaci imaju oko anusa perinealne žlijezde. Sa tim žlijezdama markiraju svoje područje. Pri tome zgrbe leđa, pritisnu anus o pod i sklizu se zadnjim dijelom po površini. I ženke na isti način markiraju pod, naročito ako su spremne za parenje.
Kad zamorčić leži po strani dok spava, skroz opušten, onda se osjeća dobro i osjeća se potpuno sigurno. Oprez: ukoliko ne ustaje da bi jeo, ne reagira na vanjske zvukove i djeluje apatićno, onda je to znak bolesti!
Kad se zamorčići uzbude, imaju stresnu situaciju ili se nalaze usred borbe za rang, nakostriješe dlaku na vratu, djelomično djeluje cijela životinjica kao plišana figurica. Na taj način pokušaju djelovati veće. Kad su ljubomorni i proždrljivi na hranu, naginju tome da brzo i hektično jednu, pritom se cijeli nakostriješe.
Ako primjetite zamorčića šćućurenog u kutu, žalosnog i depresivnog, možda se osjeća loše. Pokušajte mu ponuditi njegovu najdražu hranu. Ako ne pokaže interesa, onda ga odmah odvedite veterinaru! Čim zamorčić odbije ono što mu je najdraže, to je razlog za uzbunu. Zamorčići mogu jako brzo stradati, ponekad im može biti i dulje vremena već loše, ali ne pokažu simptome. Zamorčići sakrivaju svoju bolest jer je to dio prirodnog instinkta. U divljini, to je njihova obrana od predatora koji biraju lagani plijen. Hitna veterinarska intervencija je vitalna, stoga budno pratite na svoje zamorčiće.
Može imati više uzroka:
Ponašanje koje se češće može vidjeti: zamorčić sjedi na jednom mjestu, glavom trza prema naprijed, nekad životinjice guraju šape u usta. Pri tome ispušta zvukove koji pomalo zvuče kao kad se zahlikne ili kašlje.
Uzrok tome je da neki zamorčići hranu pre lakomo gutaju. Svoju najdražu hranu grizu u prevelikim zalogajima koji im onda doslovno zapnu u grlu. Najčešće se ti komadi zaglave između kutnjaka i izazivaju na povraćanje i kašljanje. Obično zamorčić sam dovede situaciju pod kontrolu i često se može primjetiti da nakon toga žvače taj komad koji je oslobodio.
Međutim, ukoliko to dulje potraje i zamorčić ne izbaci hranu iz grla sam po sebi (naročito mlađe, neiskusne životinjice), mora vlasnik uskočiti. Pričekajte prvo par minuta da vidite da li će zamorčić s time sam izaći na kraj. Pripremite žličicu od kave, tj. njenu dršku, lagano je gurnite zamorčiću u usta, do kutnjaka, te pokušajte s njom osloboditi komadić hrane. Ukoliko ne uspijete, potrebno je odmah zaputiti se veterinaru.
Da, i zamorčići mogu dobiti napadaj štucanja. Do toga dođe kada su se jako preplašili, ili kada su pre brzo jeli. Njihov jednjak se onda grčevito stisne, dovod zraka u pluća bude u intervalima prekinut i dovede do štucavice. Pri tome sjede zamorčići najčešće trzajući se na jednom mjestu i pritom djeluju prilično iziritirani. Najčešće štucavica prestane kako je i dosla, kada se zamorčić primiri.
Zamorčići odvajaju u debelom crijevu vitamine i proteine iz hrane. Jedan dio toga izbacuju izmetom. Pretpostavlja se da su u stanju proizvesti specijalni izmet, bogat proteinima i vitaminima, i ne kao kod kunića, taj se ne može optički razlikovati od normalnoga. Taj specijalan izmet zamorčići uzmu direktno iz perinealnog đepa i pojedu ga. Pri tome ih se ne smije uznemiravati! To im je od životne važnosti!
Izmet iz slijepog crijeva je svijetliji i mekaniji od običnog. Zamorčići ga dohvate direktno na anusu i pojedu. Ovaj izmet sadrži važne, u slijepom crijevu proizvedene, B-vitamine, vitamin K, bjelanćevine i za probavu neophodne bakterije. Najčešće se ovo ponašanje ne razlikuje od običnog čišćenja, jer vlasnik teško može vidjeti što zamorčić zapravo radi.
Kad zamorčić ima proljev, često nema mogućnost uzimanja ovog izmeta i vitamina. Često se onda promatra da vreba taj izmet kod drugih zamorčića.
Proljevi koji traju dulje od 12 sati se moraju hitno liječiti kod veterinara!
Ali, ima i proljeva koji su uzrokovani starosti. Ovdje se ne radi o pravom proljevu, već životinje naginju, u fazama, izbacivanju mekšeg, blatnjavog izmeta. I u tom slučaju je uzimanje izmeta iz slijepog crijeva otežano, te se preporučuje u tim fazama životinji dati B-vitaminske preparate (Omniflora, Neurobion).
Iako je ovo ponašanje viđeno više puta, nije uvjerljivo da se radi o dominantnom ponašanju. Obično to radi jedna životinja drugoj ili više njih, ali si mogu raditi i međusobno.
Pritom je trimanje dlake toliko jednomjerno po duljini, da bi se sa svojom sposobnosti trimanja mogli natjecati sa vrhunskim frizerima!
P.Gurney priča o nevjerojatnom leglu od 3, u kojem je ženkica trimala svoju braću i majku. Prvo je primjećena da trima kad je tek imala 10 dana i polako prestajala sisati, a četri tjedna poslije je cijela obitelj bila savršeno ošišana! Činjenica da to ovako mlada životinja može i pritom ne pokazuje nikakve efekte oboljenja, podupire njegovo mišljenje da zamorčići ne mogu patiti od gvalja dlake u probavi. I to nasuprot činjenici da većina njihove dlake dospije u probavu, jer se ošišana dlaka nikada ne može pronaći, a ako se otvori izmet zamorčića koji trima, naći će se dlaka u njemu! Iako je to čista spekulacija, moguće je da trimer ima višu potrebu za sirovim vlaknima.
Udio sirovih vlakana u prehrani zamorčića mora iznositi najmanje 15%, jer inače životinje proždiru vlastitu dlaku ili dlaku drugih zamorčića, što može voditi do stvaranja grumenja dlake u probavi i do proljeva.
Proždiranje dlake je poremećeno ponašanje koje može imati više uzroka. Zamorčići grickaju dlaku drugih zamorčića ili čupaju cijele pramenove, kako bi ih pojeli.
Mogući uzroci: dosada, nedostatak zabave i zanimacije, dosadan i jednoličan raspored u nastambi, premali kavez, nedostatak minerala i vitamina, pokazivanje dominacije nad drugim zamorčićima po rangu nižima, naučeno ponašanje od malena, prehrana siromašna sijenom, pa i kad se počne hraniti sijenom, zamorčić i dalje ne izgubi interes za proždiranjem dlake. Češće se može promatrati da proždiranju dlake naginju zamorčići koji imaju bolove. U svakom slučaju treba i tu mogućnost uzeti u obzir te odvesti zamorčića veterinaru.
Pretpostavka da ova neugodna navika pokazuje nedostatak nečega, na primjer minerala, se u nekim slučajevima i potvrdila, je su zamorčići koji su dlaku proždirali i puno češće lizali kamen sa solju, i u nekim slučajevima se žderanje dlake pojavilo kao poslijedica promjene u ishrani.
Ipak se uspostavilo da nije uvijek nedostatak minerala uzrok žderanju dlake, već da mora postojati i drugih razloga. I psihićki faktori, kao stres, dosada, naročito pak dominantnost i naučeno ponašanje igraju ulogu. Moguće je promatrati da recimo mladunčad od ženke koja ima tu naviku, od nje nauče i preuzmu. Ovo se ponašanje se kod mladih vremenom izgubi, kada narastu i eventualno promijene grupu, ali ima i životinja koje tu naviku za cijeli život zadrže.
U drugim slučajevima je dominantno ponašanje kao uzrok ustanovljeno. Dominantne životinje ispoljavaju to ponašanje kako bi svoju dominaciju iskazale. Žderanje dlake može biti i izraz agresije - jedna životinja odbija drugu za partnera. Pri tome je zanimljivo da životinja koja jede dlaku, nikada svoju ne jede.
Sve u svemu, može se reći da skoro nikada nije samo jedan uzrok ovome ponašanju, ili barem nama još nije poznat.
Moguća pomoć: raspored u kavezu tj. nastambi drugačije, zanimljivije porazmjestit, postaviti kućice i tunelčiće na drugi način, hranu posakrivati, više izlazaka u slobodno, povećanje prostora (najmanje 0,5m po zamorčiću), ponuda jestivih grančica i grana, stalni dostup svježem sijenu također doprinosi zabavi, redovito davati hranu bogatu vitaminima i mineralima - zelenilo.
Slušajte i poštujte što Vam Vaš zamorčić poručuje. On se nada da ćete ga čuti radije na vrijeme, nego prekasno.