Pretilost, gojaznost

• životinjica je pod opipom meka i spužvasta
• ima preveliki i mekani podbradak
• trbušćić viši do poda i preko nogica, ispod trbuha se ne može ništa vidjeti dok hoda
• zadnje nogice su savinute jako prema van, pojavljuje se debela koža na stopalima

Životinjice koje imaju više gore navedenih simptoma su definitivno gojazne. Takvi zamorčići trebaju uravnoteženu ishranu (sijeno, zelenilo, malo masne hrane, ne gotovu suhu hranu) i najviše puno kretanja. Zamorčići koji se puno kreću su samo jako rijetko pretili.

Zamorčiće se ne može i ne smije stavljati na dijetu! Mora im se omogućiti dovoljno kretanja, motivirati na kretanje premještanjem stvari po nastambi, puštanjem po za to predviđenom prostoru, mora imati društvo drugih pripadnika iste vrste koji ga motiviraju na kretanje, samo se postepeno smije smanjivati gotova suha i kalorična hrana, a zamijeniti je svježom zelenom. U svakom je slučaju najvažnije osigurati zamorčiću dovoljno prostora za kretanje.

Zamorčići moraju imati čvrstu, duguljastu do lagano kruškoliku građu tijela i na opip moraju biti čvrsti.

Čak i ako su životinje velike, trbuh okrugao i one teže više od gore navedene mase, to ne znači da su predebele. Ako životinje imaju dovoljno mogućnosti za kretanje, razviju mišićnu masu. Naročito mlađe, odrasle životinje, između 1,5 i 4 godine su često prilično teške i velike - što nije greška - i ni u kojem slučaju ne smiju na dijetu! Stariji primjerci od 5-6 godina lagano gube na težini.

 

 

Stavljanje pretilog zamorčića na dijetu predstavlja opasnost po život da ostane posve bez hranjivih sastojaka i organizam pretrpi štete od nedostatka istih.
Pretile, kao i premršave zamorčiće stoga treba jednako tretirati: njima treba ujednačena prehrana. Sijeno samo po sebi nije dovoljno da bi zadovoljilo sve potrebe organizma, čak ni u kombinaciji sa povrćem i salatama. Pored svježeg zelenila iz prirode, raznolike sjemenke pomažu zamorčićima u unošenju neophodnih hranjivih sastojaka, naročito u hladnim zimskim mjesecima.
Pritom se mora pripaziti da uljne sjemenke prevladavaju u odnosu na brašnate. Suviše ugljikohidrata u brašnatim sjemenkama mogu poremetiti crijevnu floru, a kako zimi nedostaje zelenilo iz prirode, zamorčići naginju pojačanom unosu brašnatih sjemenki, te zajedno sa korijenastim povrćem mogu lako dobiti na težini. Ili, ukoliko ih se ne hrani dovoljno raznoliko pokušati će se natrpati brašnatim sjemenkama. Aromatičnih sjemenki zamorčići ne mogu toliko pojesti da bi to postalo na težini očito - uvijek pod uvjetom da imaju raznoliku prehranu u ponudi. Brašnate sjemenke stoga naši zamorčići uopće ne trebaju, osim ako imaju povišenu potrebu za energijom, kao u slučaju bolesti ili držanju na hladnom ili za rasplod.