Mirodije, začinske biljke
Mirodijske, začinske biljke spadaju u nezamjenjivi sastojak u prehrani raznih malih glodavaca kao kunići, zamorčići, degui, činčile. Sadrže mnoge hranjive sastojke kao sekundarne biljne tvari, minerale i vitamine. Svejedno se na internetu pronađe upozorenje kojim se upozorava da se one ne daju malim ljubimcima. Razlozi tome su svakojaki: začinske biljke imaju ljekovito djelovanje, ali kod redovitog hranjenja djelovanje se smanjuje, neki sastojci su osim toga štetni ili čak otrovni, osim toga su biljke prejako špricane i sadržaj kalcija izaziva probleme sa kamencem u mjehuru i bubrezima. Što je od svih tih sumnji i tvrdnji istinito, što se smije i mora onda ljubimcima uopće ponuditi? Na osnovu pitanja, koja se svako malo postavljaju, ovdje će se te glasine pokušati u detalje razjasniti.
Imaju li sve mirodijske biljke ljekovito djelovanje?
Skoro sve začinske biljke, listovi i cvijetovi imaju ovo ili ono ljekovito djelovanje, izazvano između ostalog flavonoidima, eterićnim uljima, gorkim sastojcima, sluznim i t.d. Ti sastojci su u začinskim biljkama, koje su navedene na listi za male životinje, samo u manjim količinama prisutni. Za alternativnu humanu medicinu ("liječenje ljekovitim biljkama") se djelovanje tih sastojaka još pojača kroz posebne pripreme ili uzgoj. Jedno još jače djelovanje se dobije kroz preradu u određene proizvode (ulja, prah, tablete). Ljekovito djelovanje tih produkata iz humane ali i veterinarske medicine nije stoga za usporediti sa malim djelovanjem iz neprerađene biljke (svježe ili sasušene). Sadržana eterićna ulja su najčešće samo u malim količinama prisutna i ne djeluju stoga štetno.
Ima li ljekovito djelovanje štetnog utjecaja na zdrave životinje?
Često imaju vlasnici veliki strah od hranjenja mirodijskih biljaka svojim ljubimcima, jer ove zamijene sa "pravim" medikamentima. Napr. se argumentira da maslačak ima diuretsko djelovanje, ali životinje nemaju problema pa im to djelovanje ni ne treba. Možda je takvo djelovanje na zdravu životinju čak štetno? Ovdje vrijedi pravilo: ovisno o količini. Kod jedne raznovrsne i raznolike prehrane se svaka hrana uzima u malim količinama, pa tako i maslačak. Diuretsko djelovanje je stoga vrlo malo, proces izbacivanja tekućine se samo lagano podupre. Kao što mi ljudi ponekad rado pojedemo probiotski jogurt, kako bi nešto dobro za našu crijevnu floru napravili, podupiru i različiti sastojci iz mirodijskih biljaka probavu i prirodne tjelesne funkcije kod naših ljubimaca. Dakle, one im pomognu kako bi održali svoje zdravlje.
Može li ljekovito djelovanje mirodijskih biljaka opasti ako se redovito daju?
Ne treba se brinuti da će ljekovito djelovanje biljaka opasti ako se redovito hrane. Kod većine sastojaka je nemoguće razviti imunost na njih, samo kod manjih izuzetaka bi trebala određena biljka kroz jako dugi period u velikim količinama biti davana - što kod raznolikog hranjenja uopće nije moguće. Osim toga, svaka biljka ima više sastojaka, tako da čak i ako se razvije imunost na jedan od njih, još uvijek ima biljka pozitivno djelovanje. Svakodnevna miješana mala količina mirodijskih biljaka, kao dodatak prehrani ima uvijek podupirući utjecaj na organizam i metabolizam, kao i zdravlje - kod bolesnih i kod zdravih životinja. U slučaju bolesti je potrebno intezivnije djelovanje određenog sastojka, stoga se u tom slučaju određene biljke daju u većim količinama, dakle, i u formi čaja. Ili ako veterinar tako odredi, u još višoj koncentraciji, u obliku tableta, kapljica i sl.
Kalcij u začinskim biljkama
Količina kalcija u začinskim biljkama je relativno visoka, to je točno. Sa druge strane sadrže svježe začinske biljke i visoki postotak tekućine u sebi, pa se tako višak kalcija bez problema izbacuje urinom. Ako se hrane sasušene mirodijske biljke, moraju životinje nedostatak tekućine na drugi način unositi u sebe. Ali, to vrijedi i za sijeno, jer - što mnogi vlasnici ne znaju: sijeno ima puno viši koncentrat kalcija od većine začinskih biljaka (1-3g na 100g!). Svejedno se sijeno ne smije reducirati. Važno je ponuditi dovoljno (vodenastog) svježeg zelenila/povrća (izuzetak: činčile) i, naravno, stalno dostupnu svježu vodu.
Umjereno hranjenje sa sušenim začinskim biljkama je poželjno kod životinja sa postojećim problemima u vezi mjehura i bubrega te kod životinja koje su tome sklone (napr. nakon upale mokraćnog mjehura).
Pored dovoljne količine tekućine i sočne zelene hrane i povrća, je jedno izbalansirano sastavljanje svakog obroka važno zbog količine kalcija, jer pri absorbiranju kalcija igraju ulogu i drugi minerali i vitamini. Kad se svakodnevno hrane različite začinske biljke i povrće, je predoziranje kalcijumom ili neravnomjerni unos hranjivih sastojaka nemoguć.
Mnogi vlasnici koji se boje da će ljubimce predozirati kalcijem, previde da je nedostatak kalcija opasan po zdravlje. Premalo kalcija (u odnosu na fosfor) vodi do toga, da se kalcij iz vlastitih rezerva, kao što su kosti ili zubi, počne trošiti, a to ima za poslijedicu omekšanje kostiju i probleme sa zubima. Svježe i sušene začinske biljke imaju omjer kalcija naspram fosfora, 1,5:1, što je za male životinje optimalno. Vidi listu.
Neke biljke se negdje navode kao otrovne, drugdje opet kao neopasne, ali u malim količinama. Što je onda točno?
Među otrovne biljke se ne svrstavaju samo one koje imaju neke otrovne sastojke, već i one koje imaju jedno prejako medicinsko djelovanje. Sve te biljke ne spadaju u hranu naših ljubimaca. Na nekim internet stranicama se argumentira, divlje životinje jedu povremeno te biljke, bez da im škode. To je točno, ali je važno pritom skrenuti pažnju na jako veliku razliku između životinja u divljini, koje se sasvim drugačije hrane od naših koje žive u zarobljeništvu. Životinje u divljini imaju ogroman izbor najrazličitijih biljaka, mogu slobodno birati koliko od kojih i kada će jesti. Prirodna prehrana se sastoji iz malih količina velikog broja različitih namirnica. Među ostalima se biraju i biljke koje otrovne sastojke iz jednih biljaka, neutraliziraju. Naši ljubimci to ne mogu, oni mogu jesti samo ono što im mi ponudimo. Mi ljudi još dugo nećemo znati kako jedno "neutralizirajuće" sastavljanje hrane mora izgledati. I mi ne možemo našim ljubimcima 24 sata na dan ponuditi ogroman izbor hrane, kako bi oni mogli sami selektirati što im i kada odgovara. Stoga ne bi trebalo riskirati i otrovne biljke im generalno ne bi trebalo davati.
Jesu li začini za kuhanje tabu, jer su špricani?
Začini za kuhanje su u međuvremenu dostupni u svim većim supermarketima. Začini koji se kupe u malim teglicama, već posađeni, su dobri i za ljubimce. Često su relativno sterilni, uzgojeni u staklenicima i nisu tretirani pesticidima. Ipak, potrebno je paziti na zemlju porijekla. Njemačka i Austrija imaju jako stroge zakone što se tiče primjene gnojiva i pesticida.
Zaključak:
Mirodijske biljke su prirodan i važan sastojak jedne zdrave prehrane. Ljekovito djelovanje je prisutno kod svježih i sušenih biljaka, ali u malim količinama. Zdravlje ljubimaca u svakom slučaju podupiru. Smanjenje ljekovitog djelovanja kroz redovitu prehranu njima nije moguće, te se mogu svakodnevno dodavati u malim količinama drugoj hrani. Ni veće količine mirodijskih biljaka ne mogu naškoditi, tako dugo dok je prehrana raznolika i životinje imaju mogućnost same selektirati. Otrovne biljke su u prehrani apsolutno zabranjene. Sušene mirodije su naročito zimi, kada je do svježih teško doći, vrlo važan dodatak prehrani. Kod životinja koje imaju probleme sa bubrezima i mjehurom, treba davati smanjene količine i paziti da imaju pristup vodi i sočnim zelenim biljkama ili povrću. Začinske biljke koje imaju viši koncentrat kalcija je potrebno uvijek miješati sa sočnim povrćem, kao što je salata, krastavac i sl.
Miješana i raznolika prehrana, a u nju spada i šarolika mješavina različitih mirodijskih biljaka, je ljubimcima puno zdravija i korisnija, od izbacivanja istih, te stoga jednostrane, jednolične i racionirane prehrane.
