Dugodlaki zamorčići

Kod mnogih ljubitelja zamorčića su dugodlaki zamorčići jako omiljeni, ali bi svakome trebalo biti jasno da je duga dlaka selekcijski uzgojena, te da je životinjice same ne mogu dovoljno njegovati.

Prirodno krzno zamorčića je kratkodlako i samo ova varijanta je evolucijski životinje opremila za samostalnu njegu dlake.
Poslijedica je da duga dlaka zamorčića naginje filcanju (upetljavanju u čvorove) i prljavštini. Urin i sekret iz kaudalne žlijezde mogu krzno, naročito na zadnjem dijelu tijela, prilično uprljati i zamastiti.

Ako zamorčić dobije proljev ili ima mekšu stolicu, mora se dlaka odmah prikratiti, jer se naročito brzo uprlja.

Preventiva je, naravno, redovito češljanje i prema potrebi, čak i pranje. Oboje zamorčići pak uopće ne podnose. Kod pranja/kupanja još postoji i opasnost od prehlade.

Kod nekih životinja, ovisno o vrsti dlake, ostane uvijek i stelja u krznu upletena.

Mnogi dugodlaki zamorčići pate ljeti od visokih temperatura koje se stvaraju pod dugim krznom.

Od kraja leđa, pa do genitalnog predjela postoji ljeti visoka opasnost da muhe odlože svoja jaja u manje-više zamazanom dijelu duge dlake. To područje je za muhe jednostavno neodoljivo. Protiv toga se dugodlaki zamorčići ne mogu uopće obraniti.

Larve muhe proždiranjem kože prodru u unutrašnjost životinje. To izazove jako teške upale, koje, ako se na vrijeme ne otkriju i liječe, vode u sigurnu smrt životinje.
Iz tih razloga je zapravo "obaveza" svakog vlasnika u tom području uvijek održavati dlaku 1-2 cm dugom. Samo tako imaju zamorčići neophodnu "kontrolu" svoje guze.

Zbog svih tih poteškoća i rizika, će prije ili poslije svaki odgovorni vlasnik dugodlake životinje posegnuti za škarama, a onda je cijeli raskoš dlake i tako izgubljen.

Kod kupovine zamorčića od jednog uzgajivača/prodavača trebao bi čovjek detaljno razmisliti da li želi životinju samo radi optike dugodlaku i time želi poduprijeti ovaj umjetni uzgoj.

Čovjek radi sebi, ali i životinjama veliku uslugu ako se odluči za kratkodlake zamorčiće.

Naravno da su i azili puni dugodlakih životinja. U tom slučaju se može "čiste savjesti" udomiti dugodlaku životinjicu, jer te životinjice nisu ekstra uzgojene radi profita. Samo i u tom slučaju treba imati na umu da je zaista bolje životinjicu stalno šišati.