Držanje zamorčića vani

Općenito

Zamorčiće treba tijekom ljeta privikavati na držanje vani. Od sredine svibnja, najranije kada noću više nema mraza ni smrzavanja, može se zamorčiće početi privikavati na vanjsko držanje.

Sasvim je razumljivo da zamorčić nikada ne smije biti sam u nastambi, najmanje jedan partner mora biti kod polugodišnjeg držanja vani, prisutan. Kod cjelogodišnjeg držanja vani, ne smije grupa biti manja od 4 životinjice kako bi se mogli međusobno grijati (zamorčići se zapravo ne tiskaju kako bi se međusobno grijali, ali već i sama tjelesna temperatura koju isijavaju je dovoljna za zagrijavanje kućice).

Prije nego li se zamorčići stave van, treba ih polagano privikavati na travu i zelenilo. Hranite na početku malo trave i zelenila, a onda polako povećavajte količinu. Kada se zamorčići priviknu na livadno zelenilo, može ih se staviti na livadu - čak i zimi kada kiša pada. Zamorčići koji nisu naviknuti na život vani, smiju se staviti samo na suhu livadu, kako bi pasli.

Naročito kod držanja vani, obavezna je svakodnevna provjera zdravlja.

Samo posve zdrave životinje smiju zimi živjeti u vanjskim štalicama, i nipošto ih se ne smije unositi u zagrijani stan! Uslijed velikih promjena u temperaturi mogu se zarmoci jako prehladiti, upravo iznošenje iz zagrijanog stana u hladnu štalicu je naročito opasno. Ako je potrebno bolesnu ili skotnu životinju staviti u zagrijanu kuću, prvo bi se morala privikavati u negrijanoj prostoriji u kojoj bi postepeno povisivali temperaturu.

Ljeti je potrebno životinje čuvati od pregrijavanja. Dugodlakim zamorčićima treba podkratit krzno. Više o tome ovdje.

Kućica ili sklonište kod cjelogodišnjeg držanja vani mora biti naročito dobro izolirana. Mora biti napravljena od najmanje 15mm debelog drveta i sa svih strana dodatno izolirana stiroporom ili nekim drugim izolacijskim materijalom. Potrebno je naročito paziti na dovoljnu cirkulaciju zraka kako kondenzirana para ne bi dovela do problema sa plućima. Poklopac kućice bi trebao biti pokretan i moći se podizati. Ako poklopac ne leži do kraja na zidovima kućice, već ima 1 cm razmaka, onda je to već dovoljno za cirkulaciju zraka. Ili se pak u gornjem dijelu izbuše rupice u svrhu prozračivanja. Pri tome treba paziti da u kućici nije propuh i da su rupice toliko visoko da zamorčići ne sjede na propuhu. Jedna debela kućica, kakve su često ponuđene u pet shopovima pod štalice, je čisto dovoljna u tu svrhu, kada stoji tako da žičani dio nije izložen vjetrovima, a drveni dio iz vana debelo nauljen.

U kućicu je potrebno staviti najmanje 10 cm debelo stelje i još dodatno jedan debeli sloj slame. Time se kućica i sa donje strane dobro izolira, a slama dodatno grije i čuva toplinu zamorčića. U kućici bi uvijek morala biti jedna napunjena sjenilica.

Potebno je redovito kontrolirati temperaturu u kućici, čak ni zimi temperatura u njoj ne smije pasti ispod nule, idealno bi bilo da je u njoj 10 stupnjeva i više. Kod jako hladnih zima, mora se životinjama, naročito noću, osigurati dovoljno topline. U tu svrhu se pokazao vrlo korisnim specijalni toplinski jastučić koji se stavi u izoliranu stalu.

Štalica, kućica mora biti dovoljno velika da pruži prostor svim zamorčićima u grupi, ali ne smije biti prevelika jer inače gubi tjelesnu toplinu. Idealne su kućice sa mjerama od 100/120 x 50/60, sa posebnim ulazom, koji je još jednim pregradnim zidom odvojen od vanjske prostorije. I u toj kućici bi zamorčići morali imati jednu etažu ispod koje bi se mogli skloniti, zavući i osjećati sigurnima.

Kućicu bi trebalo čistiti najmanje dvaput na tjedan. Pri jačem zaprljanju potrebno je prije svega mjesta na kojima zamorčići piške svakodnevno čistiti. Naročito zimi je važno da se vlaga ne zadržava u štali.

Kućica ne smije stajati na izravnom suncu, životinje u njoj ne smiju biti izložene ni propuhu. Mora biti nepropusna, kiša u nju ne smije padati. Kućica i prostor vani ne smiju biti u blizini otrovnih živica (tuja) i ne na povrsinama na kojima rastu otrovne ili potencijalno otrovne biljke. Isto tako ne smije biti u blizini kanti za smeće ili kompostera, kako bi se spriječilo masovno napadanje insekata, prije svega, muha.

Uz zaštitnu kućicu trebaju zamorčići uvijek jedan ograđeni prostor za izlazak. Trebao bi imati jednu površinu od 1m2 po zamorčiću kako bi životinjama osigurali dovoljno kretanja. U ograđenom prostoru se zamorčići mogu istrčati, samostalno tražiti hranu i ostati zdravi boravkom na svježem zraku.

Ograđeni prostor mora biti sa svih strana osiguran. Za ogradu se koristi nehrđajuća pocinčana žica za kuniće, četverouglastih okana, (ne šestokutni za perad!). Razmak ne bi smio biti veći od 2 cm. Ograđeni prostor mora biti osiguran od gore, dolje i sa svih strana kako grabežljivci kao štakori, ptice grabežljivice, mačke, kune i ostali, ne bi mogli ući u prostor i dokopati se zamorčića.

Ako je pod od betona ili kamena, zimi ga je potrebno potpuno pokriti, idealno bi bilo sa malčem od kore drveta, zemljom pomiješanom sa pijeskom, pijeskom za dječje igralište ili jednim jako visokim slojem slame i stelje. Slama pak jako plijesnivi kad se navlaži, stoga bi u tom slučaju trebalo izlaz sasvim natkriti i svaki tjedan temeljito čistiti.

Kod manjih vanjskih prostora za dva do tri zamorčića dovoljna je jedna visina od ca 50-60 cm. Kod tako malih prostora pokrije se cijeli sa poklopcem od mreže koji se pojedinačno otvara. Kod većih prostora bilo bi poželjno, ove tako visoke napraviti, da bi čovjek mogao u njima uspravno stajati, jer to olakšava čišćenje i svakodnevnu brigu oko zamorčića.

Vjetrovita strana prostora bi trebala biti zaštićena sa čvrstim zidom od drveta; na tom mjestu bi onda bio i dobar položaj za kućicu. Pri jakim kišama ili snijegu, potrebno je takvu nastambu djelomično prekriti sa ceradom.
Jedan dio prostora mora uvijek biti u sjeni - oprez jer sunce "šeta"!

Vanjski prostor je potrebno raznoliko opremiti. Pod može biti zelen i prekriven biljkama, ali to će začas biti pojedeno i pod bi mogao postati blatnjav. Ako je to slučaj, onda se preporučuje pod prekriti sa malčem od kore drveta.

Zaštitne kućice, skloništa, tuneli, cijevi, veliko korijenje pod koje se mogu zavlačiti, etaže i tuneli od grančica mogu optički prostor obogatiti i nude ljeti zaštitu od sunca.

Svježu hranu treba davati više puta na dan. To je naročito zimi važno, jer inače smrzne, a to vodi probavnim problemima. Hrana bi morala biti ponuđena u kućici / štalici, kako bi ostala svježa i ne bi brzo smrznula.
Pitka voda, koja se zimi nudi u zdjelici, bi trebala stajati na odgovarajućim grijačima. Isto tako se mogu ponuditi i pojilice koje se održavaju toplima sa toplinskim cijevima. Takvih grijača ima za kupiti u pet shopovima.

Životinje koje se drže u hladnim štalama moraju dobiti puno korjenastog povrća, peleta bez žitarica i sušenog povrća. Samo ako životinje gube na težini, onda je potrebno dodati nešto energetski bogatije hrane. U tom slučaju je pogodna mješavina iz zobenih pahuljica, pahuljica od ječma, sušenog povrća, sušenih trava i hladno prešani peleti bez žitarica. Više od jedne žličice po životinji na dan, nije potrebno.