Alopecija, gubitak dlake, ćelavost

Pod "alopecija" se podrazumijeva stanje gubitka dlake, ćelavosti, koje se može pojaviti na različitim mjestima na tijelu. Alopecija može biti naslijedna ili zarazna, fokalna, multifokalna, difuzna ili bilateralno simetrična. Osim toga se alopecije mogu svrstati u one koje imaju upalne i one koje nemaju upalne uzroke. Iz toga slijedi da neke alopecije uzrokuju svrab, a druge ne. Na kraju još razlikujemo i irreversibilne alopecije koje se javljaju sa oštećenjem ili uništenjem folikule dlake, od reversibilnih alopecija koje imaju dobre šanse za izliječenje.

Izgleda da različiti uzroci ispadanja i gubitka dlake još nisu dovoljno istraženi, u svakom slučaju nema jednoznačne klasifikacije i istraživanje uzroka se još nalazi u povojima.

Iz iskustva je, zbog često proturječnih informacija, jako teško dobiti pregled uzroka alopecije. Ipak ćemo ovdje pokušati dati jedno grubo objašnjenje, koje se svakako ne može shvatiti kao opće pravilo ili uopće kao kompletno.

Slijedeća grafika služi samo kao pomoć pri orijentaciji, kako bi se dobio neki pregled.

Konstitucijski uvjetovana alopecija
Androgenetska alopecija (naslijedna, hormonski uvjetovana)

Izraz "Androgenetska alopecija" u slobodnom prijevodu znači "ispadanje dlaka uvjetovano muškim hormonima". Kod ovog naslijednog poremećaja razviju folikule dlaka (korijen) preosjetljivost na muške seksualne hormone (androgene), točnije rečeno, preosjetljivost na dehydrotestosteron (DHT) koji potiće iz vlastitog testosterona. DHT smanjuje folikulu dlake koja još samo ograničeno može funkcionirati i stoga dlaka brže ispada. Ovim poremećajem je pogođen većinom muški rod, ali ima nije ni ženski pošteđen, a sa godinama se pojačava i stupanj alopecije androgenetice.

Nekonstitucijski uvjetovana alopecija (poremećaj imunog sistema, auto imuna reakcija)
Difuzni ispad dlaka

Kod difuznog ispadanja, dlaka se općenito prorijeđuje. Kao uzrok dolazi više faktora u pitanje: poremećaj metabolizma, poremećaj imunog sistema, stres, ali i nedostaci ili prezasićenost vitaminima kroz krivu prehranu ili promjenama u hormonima (hormonalni neravnoteža), kao recimo nakon poroda ili u pubertetu. Tome još dolaze i vanjski utjecaji godišnjih doba koji se moraju uzeti u obzir (mijenjanje krzna ovisno od godišnjem dobu). Komplicirano postane kada se difuzni gubitak dlake iskombinira sa androgenetskom alopecijom.

Alopecija izazvana poremećajem u izmjeni tvari (endokrina oboljenja metabolizma)

Osim već navedenih uzroka može ispad dlake biti izazvan i oboljenjima promjene tvari u organizmu, kao Diabetes Mellitusom (šećernom bolesti), Morbus Crohn (upala crijevne ovojnice), Cushing Syndromom (pretjeranom produkcijom Cortisola), Hypothyreozom (nedovoljnom funkcijom štitne žlijezde), a rijetko i pretjeranom funkcijom štitne žlijezde ili anemijom (smanjenje ili poremećaj u produkciji crvenih krvnih tjelešaca).

Alopecija izazvana stresom

Važan faktor koji također djeluje na ispadanje dlaka, jer jaki i trajni stres. Točni mehanizam ovog opadanja nije razjašnjen. Predpostavlja se da stres povisi koncentraciju prenosilaca informacija kao Noradrenalin na folikuli dlaka, što preko niza procesa izaziva upalu. Ovaj zaustavlja rast dlake prerano i korijen prelazi u fazu mirovanja.

Kružno ispadanje dlaka (poremećaj imunog sistema)

Pod kružnim ispadanjem dlaka (Alopecia areata) podrazumijeva se okrugli, lokalno ograničeni, bolešću uvjetovan ispad dlaka, kod kojeg se na više mjesta pojavljuju ćelave fleke. Uzrok nije posve istražen. Kao izazivač se predpostavlja poremećeni imuni sistem ili psihički faktori. Proširena teza je da ćelije imuniteta, koje se zapravo moraju baviti obranom od virusa, bakterija i gljivica, svoju aktivnost okrenu protiv ćelija u korijenu dlake (poremećaj imunog sistema / auto imuna reakcija). Dlake stoga vlastiti imunitet prepozna kao "strane" i pokušava obraniti organizam od njih. Ovo se zbiva tako da prvo nastaje upalna reakcija koja smeta rastu dlake, što na kraju dovodi do ispada dlaka. Često na tim mjestima ponovo izraste dlaka bez terapije i stoga je obično taj poremećaj samo privremen. Međutim, može ispadanje dlaka uznapredovati i dovesti do gubitka na glavi (Alopecia totalis)ili gubitka na cijelom tijelu (Alopecia universalis).
Druga teza je da alopeciju areatu izazivaju psihički uzroci, kao šok ili stres. Oko toga se vode kontroverzne diskusije. Polazi se i od toga da eventualno i naslijedna komponenta igra često ulogu jer je poremećaj prisutan unutar familije.

Alopecija uzrokovana prehranom (nedostatak ili višak vitamina)

Nedostatak u prehrani i višak vitamina također mogu dovesti do alopecije. Jači nedostatak vitamina K, H, A i B, kao i elemenata Cink ili Selen, koji nastaju zbog jednostrane prehrane, mogu također dovesti do ispadanja dlaka. Također i pretjerano doziranje folne kiseline, vitamina A i C može imati isti efekat, naročito kada se i radi o poremećaju funkcije rada bubrega.

Folikula dlake spada u najaktivnije ćelije u tijelu, što zahtijeva visoku izmjenu tvari, koja opet zahtijeva hranjive tvari kao bjelančevine, masnoće i ugljikohidrate, vitamine i elemente. Kako mnoge od ovih supstanca ne mogu stvarati rezerve u organizmu, ovaj je ovisan o konstatnom unosu istih.

U situacijama nedostatka može bez daljnjega doći do difuznog ispada dlaka. Kada ovaj nedostatak postane opasan za život, organizam oduzima postojeće hranjive vrijednosti i minerale tamo gdje nisu neophodne za život.

Slijedeći vitamini i elementi mogu biti dovedeni u vezu sa ispadanjem dlaka:

Vitamin B-kompleks je važan za nokte i kosu. Nedostatak vitamina B je kompleksan i pogađa više vitamina B-grupe kao i minerala. Terapija bi prvo trebala biti nadoknađivanjem preko kombiniranih prirodnih namirnica, recimo kroz voće, žitarice, pšenične klice i oraščiće.

Kod nedostatka vitamina C dolazi u ekstremnom slučaju do skorbuta i krvarenja desni. Indirektno, zbog krvarenja može doći do nedostatka željeza i okoštavanju otvora folikula, te do oštećenja strukture dlake i ispadanja. Kod korekture prehrane se preporučuje voće, naročito citrus plodovi.

Nedostatak vitamina A može prije svega izazvati poremećaje vida, suhu kožu i poremećaje rasta dlake. Ali i prekomjerna doza vitamina A može voditi ispadanju dlaka. Dovoljni unos vitamina A je osiguran prehranom sa mrkvom, špinatom i brokule.

Nedostatak željeza može izazvati gubitak krvi ili povišenu potrebu za željezom za vrijeme skotnosti, dojenja ili u doba rasta. Željezo se recimo nalazi u špinatu.

Nedostatak bakra može izazvati poremećaj stvaranja dlaka sa tankim i lomljivim dlakama. Bakra ima u neoguljenim žitaricama, pšeničnim pahuljicama, zobnim pahuljicama, oraščićima, suhom voću, sjemenkama suncokreta.

Nedostatak cinka izaziva upale na koži, rane loše zarastaju, a dlake ispadaju. Kako cinka ima prije svega u mesu, siru i mlijeku i jajima, vegetarijanske forme prehrane mogu biti problematične.

Trauma

Gubitak dlake može biti izazvan i samo-traumom (nije rijetka). Ovaj uzrok stoji negdje između upalnih i neupalnih alopecija. Upale kože nastaju pritom izazvane traumom (lizanjem, grizenjem, trljanjem), koji je uzrokovan svrbežom. Uzrok svrbežu može biti, ali i ne mora, infekt. Tako je recimo moguće da se mjesto prvo upalilo izazvano vlastitom traumom i onda su se preko gole kože proširili paraziti ili gljivice.

Ektoparaziti (buhe, uši, grinje, pauš, krpelj i t.d.)

Ektoparazitima (vanjskim) se nazivaju oni paraziti kojie žive na površinskom dijelu svojih domaćina. Ektoparaziti se hrane ljuskicama kože ili krvlju, te izazivaju direktne štete iritacijom kože ili gubitkom krvi. Mnogi ovi paraziti su nažalost i prenosioci (vektori) nekih teških oboljenja, kao, napr. borelioze.
U ektoparazite se ubrajaju i razni parazitski arthropodi (člankonošci) koji prije svega spadaju u podklasu Acari (krpelji i grinje) tj. klasu insekata (buha, uš, pauš, komarac, muha, pješčani komarac i t.d.). Ono što se generalno može reči za parazite je da kako njihov fitness raste, tako pada njihovog domaćina.

Klinički simptomi napada ektoparazitima ovise o vrsti parazita koji na koži žive. U tipične simptome napada buhama, grinjama i sl., ubrajaju se:

• svrab i češanje
• češanje o predmete
• intezivno grickanje koje čak može izazvati otvorene rane
• ispadanje dlake
• dlaka i koža u lošem stanju

Ako se uoče ovi simptomi, potrebno je potražiti veterinara kako bi točno ustanovio uzrok.

Moguće je i da životinja ne pokazuje simptome iako je napadnuta ektoparazitima (napr. kod krpelja). Ako se poslije pojave sekundarne teškoće, teško je naknadno ustanoviti točan uzrok.

Bakterije (Follikulitis - upala korijena dlake)

Folikulitis je upala u predjelu otvora korijena dlake, tj. folikule. Folikulitis može biti izazvan raznim bakterijama, kao napr. stafilokokima, streptokokima, proteus ili gljivicama kvasca kao kandida albicans. Simptomi su obično prištići sa bijelim vrhom koji se pozicioniraju oko folikule dlake. Neliječeno može dovesti do duboke, jake forme folikulitisa, čiji simptomi su onda veći i jako bolni crveni čvorovi. Neliječeni folikulitis može folikulu dlake posve povrijediti što u napadnutim mjestima vodi do stvaranja tkiva ožiljka i trajno ćelavih mjesta, na kojima više nema vidljivih folikula, pa tako ni dlaka. To se naziva "cicatriciale Alopecie".

Gljivice

Svi ljubimci i domaće životinje mogu biti napadnuti kožnim gljivicama, mikroskopski malim organizmima koji se nasele u krzno i na kožu. Gljiice produciraju tisuće spora koje služe daljnjem širenju. Spore su tako uvijek prisutne, a prodiranje u kožu im je onda omogućeno kada to trenutni pad imuniteta ili povreda omoguće. Paraziti koji na ili u koži žive mogu djelovati povoljno na širenje spora. Kod bolesnih životinja se očituju tipične promjene na koži, mjesta bez dlake koja su često okrugla (ali ne uvijek!). Najčešće su ova gola mjesta prekrivena peruti i do odlakanog mjesta ograničene crvenim upaljenim rubom. Ponekad, ali nije pravilo, mogu ove promjene izazivati svrbež. Na tako oštećenoj koži imaju bakterije, naravno, olakšani posao, što za poslijedicu zakomplicira postavljanje točne dijagnoze. Uz to se i često pojave atipične faze oboljenja (ovisno o vrsti životinje, vrsti gljivica i imunom sistemu), koje izazivaju različite promjene na koži. Stoga bi životinje sa jasnim promjenama na koži pravovremeno trebalo pregledati, što iziskuje laboratorijski pregled kod veterinara.

Alergije (atopični dermatitis)

Atopični dermatitis je zapravo skup alergičnih simptoma. Često ga izazovu "bezazlene supstance" (alergeni), kao napr. pelud, kućna prašina ili spore gljivica. Životinje koje pate od atopičnog dermatitisa, češu se, grizu, ližu, glodaju i stružu pogođena mjesta, što vodi do ispadanja dlaka kao i crvenila, često zadebljanja na koži. Tipično je da je gubitak dlake često obostran, dakle, simetrično na trbuhu ili bokovima, stoga se često zamijeni za hormonski gubitak dlake. Činjenica je pak da kod atopičnih životinja kiseli omotač, tj. barijera na koži oštećena, pa je takva koža osjetljivija na bakterijske i gljivične infekcije. Ove infekcije vode opet do češanja, čak i ako alergijsko glavno oboljenje nije izazivalo svrab. Jačina svraba može biti od životinje do životinje različito visoka. Čim se jedna određena granica prijeđe, životinja se počne češati. Pored navedenih kožnih infekcija mogu se tada i ektoparaziti (buhe, grinje, uši i sl.) naseliti, koje onda osnovni problem još pojačaju.

Psihogena alopecija

Psihogena alopecija je jednostavno rečeno, poremećaj u ponašanju. Očituje se u jednom bolesno pojačanom čišćenju i umivanju, koje može izazvati upalu kože (dermititis) sa ispadanjem dlake (alopecijom).

Glavni uzrok je vjerojatno osjećaj gubitka kontrole nad vlastitim teritorijem. Mogući uzroci mogu biti napr. nova osoba ili nova životinja u kućanstvu ili ga je napustila, selidba u drugu nastambu ili kada jedna životinja privremeno bude držana na nekom drugom mjestu. Ali i druge stresne i konfliktne situacije mogu izazvati ovaj poremećaj u ponašanju, napr. nedostatak zaklona i mogućnosto da se povuče na sigurno i zaštićeno mjesto.
I u ovom slučaju se mogu zbog povreda na koži i nedostatku dlake pojaviti sekundarni problemi, kao kod atopičnog dermatitisa.

Sve ovdje navedene informacije ni u kojem slučaju ne mogu niti smiju zamijeniti posjetu veterinaru!!!