Novi zamorčići

Prije kupovine:

Prije nego se odlučite nabaviti zamorčiće, točno razmislite da li Vama i Vašim očekivanjima zamorčić odgovara kao ljubimac i da li mu možete i želite pružiti sve potrebno za sretan život, te zadovoljiti sve njegove potrebe.

Zamorčići ukratko:

• Zamorčići mogu živjeti i do 8 godina, a u iznimnim slučajevima i duže - tako dugo morate biti spremni za njih se brinuti.
• Zamorčići se nikada ne smiju držati pojedinačno. Tek grupa od najmanje 4 zamorčića može zadovoljiti njihovu potrebu za društvom i životom u grupi. Ako partneri uginu, moraju se jedinke, koje su ostale same, združiti s novim zamorčićima, ili ih se mora dodati u već postojeću grupu. Dakle, morate uzeti najmanje dva, a još bolje 4 zamorčića!
• Zamorčićima je potrebno najmanje 0,5 m2 po jedinki, a njihov prostor ne bi smio biti nikada manji od 2 m2.
• Zamorčiće se najčešće ne može naučiti da obavljaju nuždu samo na jednom mjestu. Svejedno ih se mora puštati slobodne više puta na dan.
• Prilikom puštanja po sobi i stanu, treba računati na to da je moguće da će zaprljati i gricnuti tepihe, namještaj, podne lajsne i ostali namještaj i predmete koji im se nađu na putu.
• Okolina njihove nastambe je često zaprljana sa piljevinom i sijenom. Ljeti, kad su visoke temperature i unatoč redovnom čišćenju, može se desiti da im nastamba ima jači miris.
• Zamorčići jako vole biti u čistom - nastambe im se moraju temeljito očistiti najmanje jednom tjedno. Oni sami ne paze da obavljaju nuždu samo na jednom mjestu, piške i kakaju po svuda, tako da su temeljita čišćenja zaista redovito neophodna.
• Zamorčiće treba hraniti više puta na dan. Čak i kod visokih cijena povrća preko zime, potrebno im je svakodnevno osigurati svježe porcije povrća i zelenila, kao i, naravno, sijeno koje im je glavna i osnovna hrana.
• Zamorčići se nerado daju gladiti i maziti, oni su više životinjice za promatranje.
• Zamorčići nisu tihi sustanari. Oni se često čuju, naročito kada prose hranu pa skviče kad čuju da otvarate hladnjak ili šuškate vrećicom, ili Vas glasnim skvičanjem pozdravljaju kada ulazite u stan/sobu. U nastambi zamorčića je rijetko mir, a naročito u jutarnjim i večernjim satima je kod njih veselo. Tada jurcaju jedni za drugima, skviče, glasaju se, cvrkuću. Tko je osjetljiv na zvukove, neće se veseliti zamorčićima kao ljubimcima.

Što se još mora uzeti u obzir prije nabavke zamorčića?

• Da li su svi članovi obitelji/kućanstva sporazumni sa nabavkom zamorčića i da li će biti spremni priskočiti pričuvati ih kada to bude potrebno?
• Da li netko u kući ima alergije? Prije nabavke bi se u svakom slučaju svaki član obitelji trebao podvrgnuti testu na alergije. Pri tome ne samo na životinjsku dlaku, već i na prašinu, sijeno i piljevinu, jer su puno češće od alergija na životinjsku dlaku, alergije na njihovu hranu i prašinu koja se iz nje razvija i širi (sijeno, piljevina).
• Zapitajte se gdje ćete mališane smjestiti kada otputujete na ljetovanje! Nije moguće uvijek naći ljubaznog susjeda ili povjerljive njegovatelje. Odnošenje na čuvanje iziskuje dodatne troškove - da li ste na to spremni?
• Bolesne zamorčiće treba nositi veterinaru na liječenje, a ti troškovi često nisu zanemarivi. Za takve slučajeve je uvijek potrebno imati spremnu ušteđevinu - da li ste na to spremni?

Zamorčići i djeca?

Kada se nabavljaju životinje mora biti jasno da odgovornost za životinju uvijek završi u rukama roditelja. Svaka životinja znači veliku odgovornost, svejedno koliko je životinjica mala. Nažalost velikom broju odraslih to nije jasno pa se često mala bića poklanjaju ili kupuju kao igračke ili ljubimci za djecu - hitno bi na to upozorili! Nemojte nikada kupiti zamorčića samo za igru za vašu djecu - oni nisu igračke! Zamorčići su radoznali, ali se teško daju odgojiti. Oni ne žele da ih se uzima na ruke i mazi. To su životinjice koje su plijen i u bijegu nalaze spas, a svog vlasnika doživljavaju u prvoj liniji kao izvor hrane.

Mala djeca do 3 godine bi zamorčiće smjela samo gledati. Kontakt sa životinjama ne smiju imati ako roditelji nisu u blizini. Vježbajte s djecom rukovanje životinjicama prvo sa plišanim figurama. Dijete u toj dobi ne doživljava životinju kao živo biće koje ima osjećaje. Stoga bi moglo zamorčića pre čvrsto uhvatiti i pritom ozlijediti. Prirodno je i da se dijete u toj dobi želi igrati sa zamorcem, ali mu fali osjećaj fine motorike kako bi zamorčića moglo pravilno dirati, uzeti ili držati. Pazite na to da malo dijete nema pristup nastambi!

Sve do osme godine života se djecu ne bi smjelo ostavljati bez nadzora sa zamorčićima. Djeca u toj godini mogu pomoći pri hranjenju i čišćenju njihovih nastambi, ali se ne smiju s njima sami, bez nadzora, igrati.

Ovisno o razvoju i karakteru djeteta, ono bi se moglo od 8. - 10. godine relativno samo brinuti za zamorčiće - naravno, uz kontrolu roditelja koji će tu brigu nadgledati, voditi i korigirati.

Naučite djecu da treba voditi računa o potrebama i osjećajima tako malih bića. Nemojte pak očekivati previše, jer briga za životinje djeci nije tako laka, a i odrasli se nekad ni sami ne snalaze. Nemojte očekivati niti da dijete samo po sebi na životinjice misli - djeca imaju jako puno stvari u glavici, doživljavaju jako puno i intezivno tokom cijelog dana, pa se desi da se na voljenog mezimca ponekad i zaboravi. Vikanje i prijetnje u tom slučaju ne mogu pomoći - ukoliko dijete zaboravi, moraju roditelji uskočiti i brinut se za životinjice!

Zamorčići ne spadaju u dječju sobu!

Zamorčići su onda budni kad djeca moraju spavati. Sa svojim zvukovima bi mogli ometati san djeteta. Čak i kad dijete uz buku može spavati, nesvjesno je buke i galame oko sebe svjesno, te to može negativno utjecati na njegov razvoj. Kavezi i nastambe, kao i njihova okolina, su često prašni radi korištenja stelje, pa njihova blizina uz dječji krevet nije zdrava.

Poželjna starost i spol zamorčića prilikom nabavke

Kad ste se odlučili za nabavku zamorčića kao kućnih ljubimaca, morate si postaviti pitanje, da li želite mužjake ili ženke. Kod držanja mužjaka morate se pridržavati određenih pravila i za početnike to nije uvijek jednostavno. Ženkice su nešto manje problematične.

Također morate razmisliti koliko stare/mlade želite zamorčiće. Razumljivo je da mnogi ljubitelji životinja žele mladunce, ali oni nose i probleme sa sobom. Mlade životinje trebaju najmanje u prvih 10 tjedana života jednu stariju životinju uz sebe od koje bi naučile pravila socijalnog ponašanja, te da im ova pruži osjećaj sigurnosti i upozna ih sa svijetom. Ukoliko se mladunci, kako je to nažalost uobičajeno, već sa 3 tjedna odvoje od odraslih životinja, često se razviju u vrlo plašljive jedinke koje se jedva usude svoju okolinu istražiti, te ostanu i socijalno nerazvijeni. Upravo radi toga bi se početnici morali odlučiti za dvije odrasle i socijalno razvijene životinjice. Ukoliko su to mlađe jedinke, ne bi smjele biti mlađe od 4 tjedna i težiti manje od 300 g. Tada je pak smisleno još najmanje jednu odraslu jedinku uzeti kako bi mladima pokazala svijet i pružila im osjećaj sigurnosti. Idealne su, na primjer, grupe od 2 mladunca, jednom odraslom ženkom i odraslim, kastriranim mužjakom.

Pripazite na slijedeće prilikom uzimanja novih zamorčića:

Ukoliko se odlučite za određenu pasminu zamorčića, trebali bi se obratiti direktno uzgajivaču. Dobri uzgajivači će Vas rado posavjetovati, drže samo par pasmina, životinje imaju velike nastambe, puno mogućnosti za kretanje, svježe sijeno, voda je čista, odvojeni su po spolovima i odličnoga su zdravlja.

Odabirom pasminskih zamorčića pazite da ne potičete mučeničke, degenarativne uzgoje, kao skinny i baldwin, satenski, dalmatinski i šimler.

Također imate i mogućnost nabaviti zamorčiće u pet trgovinama. Jedna pet trgovina je kao dobra klasificirana samo onda kad: drže zamorčiće odvojene po spolovima, drže ih na čistom, životinjice su dobrog zdravlja i imaju puno prostora za kretanje, uvijek svježu vodu i sijeno, kao i mogućnosti da se sakriju (tunelčiće, kućice i sl.). Nažalost, iz iskustva, dosad nismo naišli na pet trgovine koje bi ispunile te uvjete. Životinjice su im slabo socijalizirane, prerano od roditelja odvojene, savjeti u trgovini su nedovoljni, informacije loše i netočne, kompetentnost nikakva (ipak se radi o trgovinama...), te su im životinje nerijetko i bolesne, a vrlo se često desi da pod mužjaka donesete kući skotnu ženkicu pa grupa brojčano neočekivano poraste...

Pregledajte zamorčiće detaljno i uzmite samo zdrave jedinke kući. Oči moraju biti bistre, ne smiju imati iscjedak iz nosića, ustiju ili očiju, moraju biti čisti oko guze, ne imati zalijepljenu dlaku u tom predjelu, dlaka mora biti sjajna, zamorčić mora mirisati ugodno po piljevini, noktići ne smiju biti pre dugi tako da se savijaju prstići, ne smije imati ranice po koži, životinjica mora biti čista.

Nemojte kupovati bolesne jedinke! Na prvi pogled zvuči taj savjet sablasno - da li bi zaista trebalo bolesnu životinjicu prepustiti njenoj sudbini? Sigurno je da je to za životinjicu jedna grozna sudbina, ali ako kupite bolesnu životinjicu, time samo podupirete loše uzgajivaće - oni će dobiti svoj novac i dalje imati i držati životinjice u lošim uvjetima, te time podupirete takvu neodgovornost! Svaku jadnu i bolesnu životinjicu koju u pet-shopu kupite, slijedi druga bolesna životinjica za njom.

Kupite sa zamorčićima i hranu u pet shopu na koju su naviknuti te ih jako polagano privikavajte na drugu hranu, koja je po Vašem mišljenju bolja i kvalitetnija ili još bolje, na raznovrsnu hranu bez dodatka gotovih mikseva i potpune hrane za zamorčiće, inače bi nagla promjena mogla dovesti do teških probavnih poremećaja. Obavezno tražite informaciju na koju zelenu, svježu hranu su zamorčići naviknuti tako da bi saznali njihove dosadašnje prehrambene navike i samo ih jako polako privikavali na drugu hranu.

Kod kuće bi na nove stanovnike trebale čekati već spremne nastambe.

Privikavanje / "pripitomljavanje"

Još se jednom mora naglasiti: zamorčići su drugačiji od kunića i međusobno se ne maze. Skoro se nikada ne tiskaju jedan uz drugoga već paze da su par centimetara udaljeni od svojeg susjeda. Najčešće se životinje u 5 situacija dotaknu: kao bebe (onda se još stiskaju međusobno), kod guranja sa puta ("Mjesta, ovdje ja dolazim!") kada se jako boje stisnu se jedan do drugoga, u obiteljima si ponekad prijateljski ponjuše lice partnera (ili čak ližu uši), i prilikom parenja.

Čovjek, to ogromno biće, mora prvo dokazati da njegovi dodiri spadaju u kategoriju "ljubaznoga njuškanja" i u ni jednu drugu.

Zamorčići su općenito prijateljske životinjice koje ne naginju grebanju ili ugrizima, jedino ako ih se jako ne razljuti.
Svaki zamorčić je jedna individua za sebe i neki grizu kada im se nešto radi što im se ne sviđa, kao recimo, rezanje noktića.
Naročitu pažnju se treba posvetiti plašljivim, nedovoljno socijaliziranim životinjama, dati im puno vremena za privikavanje, jer se one jako lako podvrgnu stresu i mogu se u pokušaju da pobjegnu teško povrijediti.

Kao prvi korak se navede zamorčiće da uzimaju hranu iz ruke. To zapravo nije uopće teško jer su oni i tako naviknuti drugim zamorčićima otimati hranu iz njuškice. Ruka koja nudi hranu se dakle izjednači sa članom grupe kojem se može oteti hrana. Vlasnik mami svoje životinjice sa tihim glasom i nudi im istovremeno poslasticu. Strpljenje je pravilo. Približavajte se zamorčiću tiho i mirno, čak i ako Vam ruka već otpada. Životinjica će šnjofkati poslasticu i ako mu se sviđa, izdužiti se kao traka od gume te si poslasticu zgrabiti. Kao poslastica je na početku naročito krastavac pogodan ili neko drugo povrće koje se svakodnevno hrani, a iz daljine tako primamljivo miriši.

Da li je zamorčić naučio uzimati hranu iz ruke? Dobro, onda vježbajte ovu radnju što češće možete. Dolazite rukom do zamorčića što češće možete. Pritom držite poslasticu među prstima. To može biti jedan pelet iz suhe hrane, ili veći listić zobnih pahuljica ili pak oljuštena sjemenčica suncokreta. Na taj način možete slobodno jednu čajnu žličicu zobenih pahuljica, na dan, ponuditi jednom zamorčiću. Nagradite životinjicu i ako sama po sebi dođe do Vas. Time će spojiti vašu ruku sa nečim pozitivnim i neće uvijek od nje bježati.

Kad se životinja privikne na ruku u kavezu, može se početi sa njeznim glađenjem glavice i vrha nosića. Neki zamorčići vole da ih se iza ušiju češka ili sa jednim prstom pod bradicom.

Važno: Grabežljivci (ptice grabežljivice, lisice...) prilaze zamorcima uvijek od gore. Kao i njihovi divlji rođaci, tako i naši domesticirani zamorčići imaju na to grabljenje refleks bježanja i boje se svega što im dolazi od gore, te ih natjera u bijeg. Dakle, želite izbjeći da Vas zamorčić doživljava kao grabežljivca koji grabi od gore.

Ni za glađenje nemojte prilaziti od naprijed: u govoru zamorčića, time ga "gurate" prema natrag, mičete sa puta. Iskusni zamorčići koji se već daju gladiti, akceptiraju taj pokret. Međutim za to je potrebno puno povjerenja, koje neiskusni, plašljivi zamorčići tek moraju steći.

Isto tako ne vole zamorčići da ih se hvata odotraga - isto kao i ljudi, zamorci imaju iza mrtvi kut i lako se uplaše.

Dakle, preostaje nam, zamorčiću se jedino sa strane približavati. Oči zamorčića su smještene sa strane, pa ako se polagano prema životinji sa strane primičete, ima Vas posve u vidokrugu. Pričekajte stoga da Vam zamorčić okrene svoju stranu i pogladite ga onda po toj strani.

Najčešće će životinja od toga pobjeći, kako bi izbjegla dodir, ali sve češće će ostajati sjediti i pričekati što će se desiti (naročito ako je upravo zaposlena sa nečim slasnim kao trava ili suha hrana). Tako nauči da Vaš dodir nema loše namjere. Poduprite ovu spoznaju tako da željeno ponašanje nagradite sa poslasticom.

Idući korak je da otvorite ruku i zamorčića dlanom podragate. Zatim bi se moglo pokušati zamorčića pažljivo po leđima podragati.

Kako primjetimo da je zamorčiću dosta?

Kada zamorčić negoduje, prede ili ispusta isprekidani duboki glas, onda to znači kao: "to mi je sada malo previše i smeta me", ili zamorčić počne skakati i tresti ruku sa sebe. Skakutanje ili pop-cornanje je jedna vrsta "otresanja" koje znači kao: "ne mislim ništa loše, ali dosta mi je". Pop-cornjanje je i gesta kojom životinjica pokaže drugoj na prijateljski način da joj je dosta šnjofkanja.

Prije nego se zamorčić podigne, ne smije ga se po kavezu natjeravati i stresirati. Zamorčići koji nisu navikli da ih se dira, bježe kada im se odostraga približavate.

Prvi dan kad stignu zamorčići u kuću, s njima bi se trebali razgovarati kako bi se naviknuli na Vaš glas. Nemojte uzimati stvari direktno ispred ili iza njih, ili rukama ići od gore prema njima i izbjegavajte glasne zvukove jer se time životinjice jako preplaše. Zamorčići su životinjice-plijen, uvijek spremne na bijeg - i to će uvijek i ostati. Njihovi glavni neprijatelji su ptice grabljivice, te stoga panično bježe na sve što se iznad njih naglo pomiče. Njihov vid nije naročit, ali nagle pokrete i sjene uočavaju u velikom vidokrugu te na nepoznato panično bježe. Ako zamorčiće na početku držite u velikom (!) kavezu, najbolje bi bilo taj kavez smjestiti tako da su na povišenom, u visini Vašeg struka. Tek kad se priviknu na ukućane i Vas, onda je moguće kavez staviti na pod, kako bi im se otvorila vratašca da dobe svoje dnevno istrčavanje.

Otvorite vrata nastambe, kad su životinjice budne, te ih izmamite sa komadićem krastavca u ruci. Nemojte biti razočarani ako odmah ne dođu, to može i potrajati. Neki zamorčići su od samog početka neustrašivi i ne boje se ruku ni ljudi, čak će uzimati hranu iz ruke, dok pak druge životinjice trebaju zaista dugo da bi Vam počele pokazivati povjerenje.

Kad Vam životinjice počnu iz ruke jesti, možete ih i početi puštati izvan nastambe. Pazite pri prvom izletu da zamorčići mogu sami lagano natrag u svoj kavez kako bi se mogli sakriti u slučaju da ih nešto preplaši. U početku im dajte samo malo prostora za izlazak. Poslažite prepreke, ca 20-25 cm visoke kako bi ostatak prostora zagradili. Ni jedan zamorčić ne skače preko takvih prepreka, jer ne zna što ga iza nje čeka. Možete pokušati na mjesta na kojima najčešće obavljaju nuždu postaviti toalete napunjene sa steljom ili sl, iako je zamorčiće na to jako teško priviknuti.

Pravilno podizanje

Njegovatelj bi trebao pokušati životinjicu oprezno ali sigurno podignuti, tako da mu zadnji dio u obliku žlice pod trbušćić podigne i pritom podupire prednje capice podupire.
To sve treba svoje vrijeme, pri čemu je najbolje sa plašljivim životinjama samo u kratkim periodima raditi, kako se životinje ne bi izlagale dugotrajnom stresu i kako bi se na Vas privikle. Jedan divlji zamorčić će se čovjeku prije približiti kad mu se ovaj ne približava u visini grabežljivca. Dobro bi bilo legnuti se na pod kako bi se stvorilo povjerenje i veza pojačala.

Ni jedan zamorčić se neće dati dobrovoljno podignuti, na to se moraju polagano privikavati. Ideja gubitka oslonca pod nogicama se ne sviđa niti jednoj životinjici koja je plijen drugima. Svejedno je potrebno životinje na ovu omrznutu radnji privikavati. Nažalost se svakoj životinjici desi da je ponekad bolesna, pa tako nisu ni zamorčići izuzetak. Tada ih treba često uzimati u ruke kako bi ih se kontroliralo i liječilo.
Izbjegavajte životinjice ganjati po kavezu, mamite ih radije k sebi i onda ih pažljivo uzmite dok grickaju komadić krastavca. S vremenom će se životinjice na podizanje priviknuti, i sa malo sreće će i ostati mirne. Izuzetan oprez je potreban prilikom podizanja ili vraćanja u nastambu, jer zamorčići ponekad žele skočiti što prije iz ruku, a u tome ih treba pod svaku cijenu spriječiti - skok čak i iz male visine može prouzročiti teške lomove nogica, kičme i t.d. Zamorčići nisu skakači, i imaju jako osjetljivu kičmu i nogice.
Ponekad zamorčić odjuri u kutiju ili svoju vreću, pa ga možete pomoću nje podignuti. Ili, ako koristite PVC cijevi i zamorčić odjuri u nju, stavite svaku ruku na jedan otvor, sigurno, tako da zamorčić ne može pored ruke izjuriti, i lagano dignite cijev, zajedno sa zamorčićem. Pri tome morate biti sigurni da zamorčić nema mogućnosti izjuriti iz cijevi i pasti sa visine, ili da je cijev skliska, pa mu se u njoj skliže.
S vremenom ćete naučitii kako da nadmudrite svoje zamorčiće. Mudri vlasici brzo uče. Lukavi zamorčići će na početku pobjeđivati, ali će na kraju naučiti da podizanje i nije tako strašno.

Kod podizanja pazite da zamorčić bude sa sve četiri nogice poduprt. Obgrlite ga s obje ruke, jednom rukom oko prsa, sa drugom ispod guze. Ako ga morate nositi, onda najbolje sa obje ruke koje imate na svojim prsima (vidi sliku).

Poduprite cijelo tijelo. Omotajte jednu ruku sigurno oko prsa. Jednu nogicu malo zarobite tako da stavite kažiprst pred nju. Drugom rukom poduprite zadnje nogice i guzu. Ova tehnika držanja je naročito korisna sa nervoznim zamorčićima koji imaju tendenciju da grizu i grickaju dok ih se nosi (iskustvo nošenja može biti vrlo zastrašujuće za zamorčiće).
Savjet: neki vlasnici vraćaju zamorčiće u kavez tako da prvo guzu spuste, kako bi spriječili ozlijede od skokova. Kada spuštate zamorčića dolje (budite sigurni da ga čvrsto držite), zadržite ga iznad poda kaveza (samo par centimetara), ali ga NEMOJTE još spustiti dolje. Tek kad se konačno prestane otimati i boriti, stavite ga nježno na stelju, ali ga nemojte još pustiti. Zamorčić će obično istog časa pokušati trčati čim ga spustite. Držite ga čvrsto dok se ne prestane otimati. Tek kada prestane, onda ga pustite. Na taj način će naučiti da mora biti miran ako hoće da ga se pusti i neće odmah pokušati odjuriti čim osjeti pod ispod nogica. Obično to vrlo brzo nauče.

Dajte svojim novim sustanarima vremena da Vas upoznaju i nemojte biti razočarani kad im za to možda nešto duže treba. Kad zamorčići svojeg prijatelja (i hranioca!) upoznaju, svaki će Vas puta pozdraviti sa veselim skvičanjem, skakutati, "pop-corn"-at (kao kukuruzne kokice kada se otvaraju), sa Vama se poigrati i možda čak malo iza uha dati češkati (ili pod bradicom! o.p.).

Zamorčići ipak nisu mazne životinjice koje vole maženje i draganje. Zamorčići se ne maze ni međusobno (samo ako nemaju dovoljno prostora, tj. prisilno! ako su u stresu, panici, strahu ili jako mlade životinjice, one će se stisnuti jedna uz drugu), te se od svog vlasnika samo nerado daju dirati - ako su pitomi, uzmu rado iz ruke hranu i često dođu dobrovoljno na igru, ali absolutno ne vole da ih se podiže - za njih je podizanje i uzimanje isto kao da ih grabi ptica grabežljivica (njihov smrtni neprijatelj!), pa im je to jako neugodan osjećaj.

Svakako je moguće životinjice podignuti i s njima se maziti, oni tada padnu u stanje ukočenosti te dozvole da se s njima sve radi. Neke životinjice zatvore oči, te se produže i tiho glasaju - nažalost se to smatra opuštenošću i uzivanjem kao kod mačke - a u stvarnosti se radi o paničnoj reakciji kako bi sami sebe umirili i Vas uvjerili da prestanete sa time što radite i pustite ih...

Važno: Greška bi bila, svaki puta kada se približite zamorčiću, vaditi ga na ruke. Zamorčići to nikako ne vole i svaki puta kada ih uzimate, njima se "dešava nešto strašno", pa to povežu sa Vašim približavanjem i doživljavaju veliki stres. Zapravo bi im se uvijek samo nešto lijepo trebalo desiti kada im se približite. Stoga im donesite obrok ili poslastice.

Nažalost ima uvijek i dana kada ništa od toga ne funkcionira i zamorčići su naročito plašljivi. Pružite životinjicama onda malu pauzu. Uspjeh učenja nije uvijek linearan pa i zakazanja spadaju u prirodni tok napretka.

Zamorčići na hamu - vodilici - NE!!!

Imajte na umu da nikakav oblik vodilice nije podoban za zamorčiće!

Zamorčići su jako plašljive životinjice koje na sve reagiraju paničnim bijegom. Pri tome reagiraju instiktivno i panično, te mogu sebi nanijeti jako velike ozlijede. Kako imaju osjetljivu kralježnicu, a ham ili vodilica ih spriječavaju u instiktivnom ponašanju u slučaju opasnosti, česte su ozlijede kralježnice i unutarnjih organa. Zamorčići MORAJU imati mogućnost skloniti se na sigurno u, po njihovom mišljenju, slučaju opasnosti i u tome ih se NE SMIJE spriječavati! Štoviše, općenito kod rukovanja zamorčićima nikakva sila se NE SMIJE primjenjivati!