Društvenost zamorčića

Zamorčići su uglavnom društveni, neagresivni, dragi ljubimci. Entuzijastično i s puno pažnje će pozdraviti svojeg njegovatelja sa skvičanjem, isto tako i šuškanje vrećice ili otvaranje vrata hladnjaka, u očekivanju hrane.
U stresnim situacijama ližu zamorčići svojem njegovatelju ruke, i tako traže smirenje i povjerenje.

Zamorčići su prave grupne životinjice i žive u obiteljskim vezama, te se oslanjaju na mnogobrojnost, kad se radi o sigurnosti, jer više očiju može prije uočiti grabežljivca. Često ih se vidi da stoje jedni pored drugih ili leže dok se odmaraju ili hrane. Pri tome pak uvijek drže odstojanje jedni od drugih. Zamorčići se ne maze i ne čiste međusobno!
Kao i njihovi divlji rođaci, tako i naši domesticirani zamorčići žele živjeti u velikim grupama. Moraju imati uvijek najmanje jednog predstavnika svoje vrste uza sebe. Jednom zaista pravom grupom se može nazvati grupa od najmanje 4 zamorčića. Zajedno istražuju nepoznato područje, orijentiraju se jedni na druge, pružaju si sigurnost, dozivaju se i "pričaju" međusobno, spavaju i hrane se jedni pored drugih.
Veza među partnerima je vrlo važna za domesticirane zamorčiće. Socijalna pomoć se može dokazati kroz niski nivo cortisola kod oba spola, nakon stresnih situacija, u kojima ih je poznati zamorčić podržao. Čak i u blizini jednog poznatog partnera imali su zamorčići, izloženi jakom stresu, niski nivo kortizola. U jednoj studiji o socijalnom stresu kod zamorčića su nepoznate mužjake stavili zajedno i tokom 8 dana promatrali njihove fiziološke parametre. Iako nije bilo vidljivih znakova rastućeg agresivnog ponašanja za vrijeme zajedničkog života, pokazali su fiziološki parametri (gubitak na težini, niski nivo testosterona, visoki glukokoricoid- i plazma katecholamin), da je stres životinja nižih po rangu visoki. Ove životinje su se ponašale sve pasivnije dok na kraju nisu prestale jesti i piti. Iako su zamorčići bjegunci iz gnijezda, koji trebaju samo malo majčine pomoći nakon rođenja, utisnu u sebe majčino socijalno ponašanje, kao i ostalih odraslih životinja u grupi. Mužjaci kao i ženkice ostanu u blizini svoje majke, i nakon faze dojenja, ali ima i pojedinaca koji se odvoje. Može se desiti da 4-5 mjesećne ženke već započnu svađe sa majkom zbog pozicije u grupi. Braća i sestre provedu jedno vrijeme i dalje zajedno, iako se već često i jako međusobno svađaju za rang. Ako se mužjaci i ženke drže odvojeno od majke i onda opet spoje s njom, biti će tretirani kao nepoznati zamorčići.

Rani socijalni stres kod mladih životinja stvara hormonske promjene i promjene u funkciji mozga, koji su kasnije odgovorni za promjene u socijalnom ponašanju. Različita istraživanja o životnom ciklusu zamorčića su pokazala, da prije okota i odmah nakon rođenja socijalni i faktori okoline imaju utjecaja na skotne ženke i određuju kako će se mladunčad u odrasloj dobi ponašati. Ako je majka za vrijeme skotnosti pod stresom, to može dovesti do muškobanjastih kćeri. Kod odraslih mužjaka se naprotiv promatralo djetinjasto ponašanje. To vjerojatno ovisi o povišenju androgena kod stresirane skotne životinje i utjecaj na hormonski sistem kao odgovor na stres.
Veza između majke i mladih životinjica je dokazana kroz povišene vrijednosti cortisola kod majki koje doje 3 dana nakon okota, kada se mladunčad odvoji i izvan zvučnog dometa.
Prisutnost jedne odrasle ženke, svejedno da li poznate ili strane, oslabilo je hypothalamus, reakciju nadbubreznih žlijezda kod mladih zamorčića, iako se to u ponašanju nije očitovalo. Pri tome, prisustvo strane ženke nije oslabilo reakciju na stres. Sva znanstvena istraživanja su pokazala da zbog ekstremnih socijalnih struktura kod zamorčića i njihove očite potrebe podrške ovog ponašanja, zamorčići se moraju držati u parovima ili u grupama od minimalno 3 jedinke, a ne kao pojedinci.

Naprotiv, stravičan je pogled jednog usamljenog zamorčića koji svoj život provodi sam u kavezu sve dok njegov vlasnik ima volje i vremena pustiti ga po stanu i s njime se proigrati. :(

Zamorčići imaju jako izraženu potrebu za društvom drugih zamorčića.
Iz tog razloga ih se nikada ne smije držati pojedinačno!

Odlučite se od samog početka za najmanje dva zamorčića.

Nemojte nikada združiti jednog zamorčića sa kunićem ili nekom drugom životinjom - svaki priča svoj jezik i ne mogu nikada jedan drugom zamijeniti društvo iste vrste - naprovit, mogu si nanijeti štete, kako psihološke tako i fizičke naravi.

Mužjaci su u svojoj njezi nešto zahtjevniji, najbolje se slažu braća, koja su zajedno odrasla, ali se i stariji mužjaci dobro, u pravilu, slože sa mladjim mužjacima.

Idealna se grupa pak sastoji od više ženki sa jednim kastriranim mužjakom, jer u takvoj grupi mogu proživjeti svoj kompletni socijalni život.

Naravno, može se i držati grupa koja se sastoji samo od ženki. Ukoliko su prilično međusobno zajedljive, jedan kastrirani mužjak začas uvede mir u grupu.

U pojedinačnim slučajevima je moguće držati i više mužjaka sa više ženki: ali nisu svi mužjaci prikladno socijalizirani i takva varijanta držanja zahtijeva jako puno iskustva i znanja.

Kada slažete grupu, pazite na starost životinjica. Mladi primjerci bi morali najmanje do kraja 10-og tjedna imati kontakte sa odraslima kako bi naučili društveno ponašanje i kroz starije životinje naučili sigurnost i zaštitu.