Zamorčići: Oboljenja dišnih puteva

Oboljenja dišnih puteva

Oboljenja dišnih puteva su kod zamorčića vrlo česta pojava i spadaju u najčešće razloge smrti, te se ne smiju olako shvatiti.

Pod "disanjem" se podrazumijeva uzimanje, transport i ispuštanje sastojaka u obliku plinova. Svaki organizam treba kisik za život, čiji je, promjenom tvari, uz mnoge važne spojeve, otpadni plin otrovni ugljični dioksid. Trasnport i izmjena ovih plinova odvijaju se u dišnim putevima, u kojima se iz krvi izvlači ugljični dioksid, i zamijenjuje svježim kisikom.

Dišni putevi, anatomija i funkcija

Gornji dišni putevi

Nosna šupljina ima visoko specijalizirane prolaze. Nosne školjke sadrže u svojoj sluznici mrežu krvnih sudova. Ovi se suzuju i proširuju ovisno o temperaturi udahnutog zraka, te hladan zrak zagrijavaju. Ostale ćelije mogu po potrebi ispuštati tekućinu koja kondenzacijom ovlažuje udahnuti zrak, a ostale filtriraju strana tijela i šalju ih u smjeru nosnica natrag prema van.

Subjektivno najvažnija funkcija nosa je kod životinja osjet mirisa, koji mozgu šalje važne informacije - jestivo - ne jestivo - mužjak - ženka - prijatelj - neprijatelj - krastavac - prst, koji onda odlučuje o reakcijama. U nosnoj šupljini se nalazi spojnica do očiju - suzni-nosni kanal kroz koji sekret iz očiju curi u nosnu šupljinu.

U grlu se križaju probavni i dišni organi. Kako se na ovom križanju ne bi desile nezgode, promet regulira komplicirani mehanizam zadužen za prometovanje zraka, kao i hrane i pića.

Grkljan je izrađen od hrskavice, tetiva i mišića. U njemu se nalaze glasnice i zadužen je za glasanje koje je kod zamorčića naročito ranoliko i važno. Poklopac grkljana zatvara kod gutanja ulaz u dišni kanal.

Naročitosti kod zamorčića: oni nemaju u lubanji sinusne šupljine - ni u čelnom dijelu, niti šupljine u vilici. Zamorčićima nedostaju i mandule. Zamorčić stoga nikada ne može dobiti upalu mandula ili upalu sinusa.

Slike dišnih puteva bez oboljenja:

zamorac,zamorci,morski praščići,zamorčići

Donji dišni putevi

Dušnik se sastoji od prstenova hrskavice u obliku potkove. Obučen je posebnom sluznicom koja vraća sekret, prašinu i manja strana tijela i smjeru usne šupljine te tamo izaziva podražaj na kašalj kako bi se ta tijela mogla izbaciti.

Na križanju dušnika dijeli se dušnik u dva glavna bronhija. Ovi vode u pluća i tamo se kao grane stabla granaju. Prema periferiji pluća su bronhiji sve manji i na kraju prelaze u plućne mjehuriće, alveole. One su okružene gustom mrežom najmanjih krvnih sudova, kapilarama. Kroz zidove alveola i pomoću kapilara se odvija izmjena plinova.

Plućna krila su ovisno o vrsti životinje podijeljena u različiti broj plućnih maramica. Pluća zamorčića ih imaju 4 sa desne i 3 sa lijeve strane.

Uzroci oboljenja

Oboljenja dišnih puteva su u zamorčića prilično česta te spadaju u najčešće uzroke smrti. U većini slučajeva nije glavni uzrok bolest sama po sebi, već greške ili propusti u držanju ili hranjenju životinja, koje oboljenje prouzroče i podupru.

Propuh, pre vlažan ili pre suhi zrak, nagle promjene u temperaturi, nedovoljno čišćenje nastambi, neadekvatna i siromašna prehrana, nagla promjena u prehrani, buka, socijalni problem kao svađe, nepostojanje mogućnosti da se povuku i ostale stresne situacije oslabe imunitet organizma i pogoduju razvoju bolesti.

Mnogobrojne bakterije, gljivice i virusi uzrokuju akutne ili kronične bolesti respiratornog sustava. Nažalost su simptomi infekcija skoro uvijek isti i teško se može na osnovu samih simptoma ustanoviti o kojem se uzročniku radi.

Simptomi

Ovisno o težini i trajanju oboljenja, razvijaju se različiti simptomi. Virusna oboljenja su u početnom stadiju jedva primjetna. Često vlasnik na početku primjeti samo vlažan nosić i povremeno kihanje, zatim suzne oči i ubrzano disanje. U ovom stadiju oboljenja imaju životinje najčešće i visoku temperaturu. To oslabi imunitet i ako se sada ne reagira na vrijeme, javljaju se sekundarne bakterijske infekcije. Ove se uočuju po tome da sekret iz nosa odjednom postane bijel ili žućkast, na nosiću se stvaraju kraste, oči se slijepe, pri disanju se mogu pojaviti šumovi kao pucketanje, struganje ili zviždanje i ritam disanja je osjetno promijenjen, i može se odvijati i kroz usta. Većina životinja, najkasnije u tom stadiju, odbija jesti, sjedi sa nakostriješenim krznom u jednom uglu i očito su prilično bolesni.

Vrste oboljenja

Na samom nosu se rijetko pojavljuju teška oboljenja, najčešće se radi o vanjskim povredama nakon svađa, ili lokalnim upalama sluznice, naprimjer uznapredovali ekcem na ustima ili gljivične infekcije nosne sluznice. Ponekad se može pojaviti krvarenje iz nosa ili smetnje koje su poslijedica "progutane" dlake ili ostaci hrane koji dospiju u nosnu šupljinu.

U grlu i ždrijelu se stvaraju upale sluznice izazvane bakterijama, gljivicama i virusima, koje imaju svoj uzrok najčešće u povredama sluznice špicevima zubiju. Bakterije izazvaju najčešće jako crvenilo sluznice, gljivice (Soor) uzrokuju bijele točkice i/ili bijele taloge, a virusne infekcije se očituju tekućinom ispunjenim mjehurićima (stomatitis vesicularis). Sve ove promjene mogu akutno biti opasne po život jer imaju kao poslijedicu potpuno odbijanje hrane (zatajenje gutanja). Eustahijeva cijev spaja grlo i unutarnje uho direktno, te infekcije mogu zahvatiti uši i izuzetno su bolne. Upale glasnica izazivaju promjenu u glasanju zamorčića.

Upale bronhijalne sluznice nastaju najčešće u svezi sa infekcijama, rijeđe mehanički parama, ispušnim plinovima, dimom ili prašinom. Glavni simptomi bronhitisa je djelomično bolan kašalje, pojačano stvaranje katara i šumovi prilikom disanja.

Primarne, ne infektne bolesti pluća su aspiracijske pneumonije, tumori i plućni edem. Aspiracijska pneumonija nastaje udisanjem hrane, napr. zahliknućem pri nemogućnosti gutanja ili kod nestručnog prisilnog hranjenja. Pritom se udahne kašica i prouzroči naročito tešku formu upale pluća. Tumori su najčešće adenomi ili metastaze od tumora drugih organa. Pod plućnim edemom se podrazumijeva nakupljanje tekućine u tkivu pluća. Plućni edemi znatno smanje kapacitet pluća neophodan za izmjenu plinova. Oboljenje se kod zamorčića uglavnom pojavljuje zajedno sa oboljenjem srca i kod svih stanja šoka.

Infekcijska oboljenja

Kod zamorčića je mali broj infekcijskih oboljenja koji su specifični za dišne puteve. Često su oboljenja u pitanju, koja pored ostalih simptoma, dodatno mogu i oboljenja dišnih puteva prouzročiti.

Kako sva infekcijska oboljenja imaju odprilike isti tok i simptome, nema ih smisla sve u detalje opisati. Pokušati ćemo se ograničiti na određene različitosti. Jedno oboljenje započinje obično sa temperaturom, kašljem, šmrcanjem, promuklosti, iscjedkom iz nosa i očiju, šumovima pri disanju, ubrzanim disanjem, gubitkom apetita i promjenom u ponašanju. Simptomi su najčešće prilično jednoznačni. Uzročnik odmah nije moguće prepoznati i za to su potrebne pretrage. Stoga se prvotna terapija može sastojati samo od davanja antibiotika širokog spektruma.

Adeno- virusna pneumonija
Virusna pneumonija je virusna infekcija sa smrtnim ishodom, prouzrokovana za zamorčiće specifičnim adeno-virusom. Zaraza i širenje se odvijaju zaraženim izmetom i urinom, ili međusobnim kontaktom životinja. Smrtnost je vrlo visoka. Ali su zato zarazna i rata oboljenja obično niske. Slične infekcije sa adeno-virusima su i kod ljudi i ostalih vrsta (ždrijebe, pas) poznate.

Infekcija streptokokima
Najčešći uzročnik oboljenja dišnih puteva kod zamorčića je Streptococcus zooepidemicus. Streptokoki su uzročnici gnoja koji se pojavljuju na sluznicama probavnog sustava. Prouzročuju u akutnom razvoju upale pluća kod zamorčića, u kroničnoj formi stvaranje apscesa, koji započinju u limfnim čvorovima grla. Otrovni otpadi metabolizma bakterija uništavaju crvena krvna zrnca i stijenke krvnih sudova. Tako može doći do izbacivanja krvi i eritrocita u alveolama, a zatim u dišnim putevima, ustima i nosu. Simptomi su kod akutne forme stoga krvavi iscjedak iz usta i nosa, te ponekad i krvavo obojeni urin.

Infekcija diplokokima
Diplokoki nastanjuju često sluznicu gornjih dišnih puteva kod ljudi i životinje bez da izazivaju oboljenja. Često nosioci nemaju nikakve simptome oboljenja, a kontaktom prenose uzročnike na ljude i zamorčića. Oboljenje je najčešće nezamjetivo. Rastuća infekcija ima za poslijedicu upalu bronhija, pluća i prsne maramice, te je često popraćena nakupljanjem tekućine. Smrtnost je visoka.

Infekcija klebsielom
Klebsiele su normalni stanovnici sluznice nosa i grla, kao i probavnog kanala. Klebsiella pneumoniae uzrokuje kod zamorčića prije svega teške upale pluća i prsa (pleuropneumonia). Kod perakutnog razvoja mogu životinje uginuti u roku od par sati, bez da prije toga pokazuju simptome oboljenja. Kod akutnih stanja dolazi do teških pneumonija sa smrtnim slučajevima nakon 2-3 dana. Kod kroničnog razvoja se stvara gnojni sekret iz nosa, krastavo obliljepljene nosnice bez iscjedka iz očiju. Za zdrave životinje je opasnost od zaraze vrlo visoka.

Bordetelosa
Bordetelie su stanovnici sluznice kod zamorčića ali i drugih vrsta životinja. Često ih se susreće kod oboljenja dišnih puteva, ali i kod klinički zdravih životinja. Infekcija sa bordetella ronchiseptica se odvija preko dišnih puteva. Razija se gnojna bronchopneumonija koja je naročito ograničena na vrhove plućnih maramica. Šmrcanjem i razvijanjem sekundarnih infekcija je za računati sa visokim gubicima.

Pasteureloza
Pasteruleoza, kod držanja zamorčića, može izbiti epidemijski. Izaziva je pasteurella multocida, koja se često kao bezopasna nalazi na sluznicama zdravih životinja. Ibacivanje uzročnika se vrši preko izmeta i sekreta iz nosa. Zaraza se odvija kapljično ili uzimanjem klica inficiranim zelenilom. Kod akutno oboljelih životinja dolazi do krvavih upala sluznica dišnih puteva i krvavog proljeva. Kod kroničnog razvoja su respiratorni simptomi u prvom planu. Nastaje bronchopneumonija sa krvavo-gnojnim iscjetkom iz nosne šupljine i djelomično sa krvavim proljevom. Jače su napadnute mlade životinje.

Slijedeći uzročnici se nalaze na drugim organima, ali se mogu nastaniti u dišnim putevima. Stoga ih se naročito treba napomenuti, jer mogu i kod ljudi prouzročiti oboljenja opasna po život.

Pseudotuberkuloza (Rodentioza)
Zaraza se kod zamorčića širi oralno uzimanjem zagađenog zelenila ili vode koji su zaraženi pticama, zečevima ili kunićima. Otrovanje krvi vodi, najčešće bez prijašnjih kliničkih simptoma ili samo sa kašljem i gušenjem, u roku od 1-2 dana u smrt.

Chlamydie
Zaraza Chalmydophilom caviae odvija se aerogeno ili sa direktnim kontaktom. Oboljenje se očituje simptomima sličnim gripi, temperaturom i bolovima u mišićima.

Pseudomonade
Pseodomonade su bakterije koje se nalaze svuda u okolini. Stoga su naročito opasne jer se mogu začahuriti u sluznici koja ih štiti od obrambenih ćelija imuniteta i antibiotika. U kroničnom stadiju se više ne mogu eliminirati iz dišnih puteva.

Dijagnoza

Nedostatak tipičnih simptoma često otežava ranu dijagnozu. U slučaju bolesti se provode kliničke pretrage kao slušanje, mjerenje temperature, pulsa i promatranje frekvencije disanja. RTG pregled je koristan u slučaju dileme. Može pokazati da li i u kojem obimu postoje sjene u predjelu pluća. Kako se uzročnik ne može razlikovati, trebalo bi dati sekret iz nosa ili očiju, ili bris grla tj. nosa na pretrage kako bi se ustanovila kultura uzročnika i napravi antibiogram. U slučaju smrti, naročito ako je više životinja zaraženo, obdukcija bi imala smisla.

Diferencijalna dijagnoza

Šok
Šok se kod različitih vrsta odražava na različite organe. Šok organi zamorčića su pluća. Neovisno o razlogu šoka dolazi do edema, otežanom disanju ili nagle smrti.

Oboljenja srca
Neposredna blizina srca i pluća nekad vodi do toga da oboljenja organa krvotoka, kao edemi, ne mogu biti razlikovani od plućnih oboljenja.

Alergije
Alergije su kod zamorčića na različite tvari (stelja, sijeno, vrste trave i t.d.) česte, započinju sa upalom dišnih puteva i očiju.

Terapija

Način liječenja i vrsta pritom upotrijebljenih lijekova ovise naravno o aktuelnoj slici oboljenja. Odlučujuće za daljnji tok jedne bolesti može biti i sam početak terapije. Nije potrebno zbog svakog zakašljavanja ili par puta kihanja, zamorčića pariti čajevima ili trčati veterinaru, ali može i bez daljnjega biti alarmni signal, da se životinju mora dobro promatrati.

Antibioze
Kada se čini da je liječenje od strane veterinara neophodno, na prvom mjestu stoji izbor odgovarajućeg antibiotika. Kod virusnih infekcija se njima ne može na uzročnike djelovati, ali se mogu popratne bakterijske klice eliminirati. Antibiotik bi se zbog brzog metabolizma zamorčića morao davati 2 puta na dan.

Dodatno se mogu davati glukokortikoidi, ili NSAID. Oni su zaduženi za olakšanje disanja, smanjuju bronhijalne edeme i imaju jako djelovanje protiv upala.

Moglo bi se davati i sredstva za krvotok i / ili Theophyllin. On proširuje bronhije kako bi disanje bilo olakšano.
Podupiruća, biološka terapija za stabilizaciju krvotoka:

- Cactus compositum ad us.vet. i Cralonin, u dozi od 0,5 ml/kg tjelesne težine, svakih 30 minuta dok se stanje ne stabilizira. Onda se daju oba sredstva 3 x na dan 0,2 ml / kg tjelesne težine oralno u trajanju od najmanje 1 tjedna.

Upala pluća se mora dovoljno dugo liječiti antibiotikom, tj. najmanje 9-10 dana, jer inače brzo dolazi do vraćanja iste. Životinje koje odbijaju jesti treba ručno hraniti, istovremeno dodavati probiotik (1-2 sata nakon antibiotika!), kako bi se crijevna flora lakše oporavila od antibiotika.

Simptomatično liječenje
Uz antibiotsku terapiju ili samo kod lakših oboljenja može simptomatska terapija postići dobre uspjehe. U to spadaju sredstva koja smanjuju katar, kao čaj od kadulje, komorač-med, ili Bisolvon.

Uz antibiotsku/kemo-terapiju može se organizam potaknuti na proces aktiviranja obrambenih mehanizama biološkim sredstvima.

U tu svrhu se preporučuje

Osnovna terapija za podizanje imuniteta:
- Engystol ad.us.vet. za aktiviranje nespecifičnih obrambenih mehanizama, naročito kod gripe i nejasnim infekcijama popraćenih temperaturom
- Echinacea D6 + D30 + Lachesis D6 + D30 za aktiviranje nespecifičnih obrambenih mehanizama, kod virusnih i bakterijskih oboljenja, svaka 2 dana do ozdravljenja
Aplikacija biološke terapije: 01, ml / 500 g tjelesne težine, 3 x dnevno do poboljšanja, kasnije 1 x na dan u trajanju od 1 tjedan
(napr: 10ml homeopatskih kuglica = 1 kuglica na 500 g tjelesne težine)
Za regeneraciju bronhijalne sluznice i dodatno aktiviranje imuniteta izbacivanjem toxina, popratna terapija u formi Mucosa compositum ad us.vet. i Galium-Heel. Oba lijeka se doziraju od 0,1 ml/500g tjelesne mase, 3 x na dan, 1 tjedan, a onda svaka 3 dana, tijekom 2 tjedna.

Inhalacijama se može osjetno olakšati disanje. U tu svrhu su pogodni dodaci za kupanje (ljudi) u slučaju prehlada, kao, kamilica, eterična ulja kao ulje eukaliptusa ili timijana. Životinjicu se stavi u transportni boks, inhalacijska se tekućina, ali ne kipuća! stavi ispred i djelomično se oboje pokrije sa ručnikom uz kontroliranje da nije životinji prevruće i da ipak dobiva svježeg zraka. Ultrazvučni ovlaživaći zraka su se također pokazali kao korisnima.

Naročito korisno je ponuditi životinji toplinu u vidu toplinskog jastučića, toplom vodom napunjenom flašom ili crvene lampe. Kako ne bi imali roštiljane zamorčiće potrebno je redovito kontrolirati izvor topline i prije svega životinji ponuditi mogućnost da se sama makne sa izvora topline, ako joj ne odgovara. Kod kroničnih oboljenja se preporučuju inhalacije, tj. špricanje sluznice nosa svakih sat sa fiziološkom otopinom kuhinjske soli.

Dodatno se može imunitet povisiti sa biljnim preparatima kao Echinacin i slični imuni stimulatori. Kisik, i u formi svježeg zraka, može disanje znatno olakšati.

Na kraju je potrebno napomenuti da što se manje prašine diže, to je klima u prostoriji, naročito za iziritirane dišne puteve, ugodnija. Stoga je važno sijeno i stelju držati što je manje moguće prašnima.

Preventiva

Kako su oboljenja dišnih puteva dugoročna i često jako teška za izliječiti, preventiva je naročito važna. Sastoji se od optimalnog držanja pri što je moguće konstantnim vanjskim uvjetima, redovitim čišćenjem nastambi i obaveznom karantenom za nove pridošlice. Životinje se moraju na promjenjenu okolinu polagano privikavati, dakle, ne na početku proljeća odmah staviti u vrt, već tokom više dana, plagano na kratko ih aklimatizirati. Isto vrijedi i obratno: ako su životinje naučene na život na minus stupnjevima, može zadržavanje u zagrijanoj prostoriji imati za njih fatalne poslijedice. Ako je zamorčića neophodno okupati, onda ga se mora potpuno osušiti, u krajnjem slučaju i upotrijebiti fen (oprezno!!!).

Svaki vlasnik mora svoje životinje svakodnevno promatrati da li imaju promjenu u apetitu, ponašanju ili ritmu disanja, ili druge promjene koje su drugačije od normalnog stanja.

Zaključak

Oboljenja dišnih puteva su kod zamorčića reltivno česta i spadaju u najčešće uzroke smrti. Većinu uzrokuju klice koje su već prisutne u tijelu ili okolini. Ali one često samo onda prouzrokuju oboljenja kada nastupaju i za to odgovarajući uvjeti. Kako su ta oboljenja opasna po život, preventiva ima naročitu važnost. Spriječiti je svakako bolje i prije svega efikasnije od liječenja - a i puno jeftinije.

Ako zamorčić unatoč svih preventiva pokazuje znakove oboljenja, onda Vam hitno preporučujemo potražiti veterinara!

I još par savjeta

Prvi znakovi prehlade ili upale pluća su najčešće često kihanje. U naprednom stadiju dolazi i do iscjetka iz nosa, gubitka težine, prestanka uzimanja hrane, iscjetka iz očiju i čestog plitkog disanja i hvatanja zraka.

Kod prvih naznaka prehlade je potrebno odmah veterinara potražiti jer se iz jednog jednostavnog rinitisa inače vrlo brzo može razviti upala pluća (pneumonia).

Bolesti prehlade uzrokuje veći broj bakterija i virusa, napr. pneumotropica, streptokoki, sendai virus. Za jednog laika je točno odredjivanje uzročnika nemoguće.

Bakterije i virusi koji uzrokuju bolest, mogu se utvrditi i među zdravim zamorčićima, a do izbijanja bolesti dolazi najčešće kad se još pojave i nepovoljni uvjeti:

Jaki sres - eventualno se često životinje vade iz kaveza, prisiljava ih se na maženje ili divlje igranje, ili stoje na jednom nemirnom mjestu. Ili pak ne odgovara sastav u grupi, tj. zamorčić živi sam!
Nečistoća - u jednom rijetko čišćenom, vlažnom kavezu, dolazi vrlo često do oboljenja
Čistoća - u jednom pre često dezinficiranom kavezu ne mogu životinje razviti prirodnu obranu jer se oslabi imunitet.
Krivo namješteni kavez / krivi kavez: u plastičnim kućicama i kavezima sa plastičnim poklopcem vlada jedna vlažna i nezdrava klima u kojoj se bakterije brzo razmnažaju.
Propuh - eventualno stoji nastamba/kavez direktno kod prozora ili se često ostavljaju propusi kojima su životinje izložene
Suhi topli zrak - može iritirati dišne puteve
Loša prehrana - obrambeni mehanizmi životinja su oslabljeni zbog nedostatka vitamina i minerala. Prehranu treba nanovo složiti i po potrebi promijeniti
Bolesti - kod postojećih drugih bolesti životinje su izložene stresu i imuni sistem je poremećen

Zamorčići se mogu i od ljudi zaraziti! Ako vlasnik ima jednu infekciju streptokoka (napr. upalu krajnika) ili jednu prehladu/hunjavicu za koju nije jasno da li je virusna ili bakterijska, može time zamorčiće zaraziti. Zato bi trebalo za vrijeme prehlade ili druge infekcije imati na ustima zaštitu i nositi rukavice, paziti na detaljnu higijenu prilikom hranjenja! Infekcije uzrokovane virusima (prava gripa, virusna hunjavica), nisu zarazne. Infekcije uzrokovane bakterijama, mogu biti zarazne, a najčešće čovjek ni ne zna odakle infekcija potiče.

Zdravi, držani na čistom, dobro uhranjeni zamorčići, dobiju samo jako rijetko prehladu.

Tretiranje prehlade

Ovdje nećemo dati upute za primjenu vlastitih lijekova, jer jedan laik teško može razlikovati upalu pluća od bezopasne hunjavice, stoga terapiju uvijek mora dati veterinar.

Adekvatno bi bilo jedno oboljenje dišnih organa tretirati antibiotikom. Na primjer, chloramphenicol (doziranje 2-5 mg po 100g tjelesne težine, ili 0,2-0,5ml chloropal forte ad us.vet, suspenzija). Dobro se podnose marbocyl 2% injekcijska otopina (doziranje: 0,1 ml/kg težine) i baytril (doziranje: 0,5% oralna otopina, 0,3ml / kg težine). Ta terapija mora trajati najmanje 5 dana, čak i ako simptomi odmah nestanu.

Kao potpora se dodaju i vitaminski preparati, po preporuci veterinara.
Uz antibiotsku/kemo-terapiju može se organizam potaknuti na proces aktiviranja obrambenih mehanizama biološkim sredstvima.

U tu svrhu se preporučuje

Inhalacija

Također se, kao dodatna terapija, mogu preporučiti i inhalacije. Inhalacija od kamilice, timijana, komorača ili lipe, koriste se samo kratko i to onda kad zamorčić ima puno katara. Pomognu kod omekšavanja katara, ali ako ih se dulje koristi, isuše sluznicu. Hladne inhalacije sa odgovarajućim uređajima (koji se mogu posuditi ili kupiti u apoteci) su dobro podnošljive, a naročito inhalacija sa morskom solju. Eterična ulja ne dolaze u obzir za zamorčiće jer mogu sluznicu masivno nagrizati. Pogodni su preparati za malu djecu. Zamorčić se smjesti u transportni box ili manji kavez. Važno je da životinja ima ovdje sijena za jesti, koje služi kako bi se riješila stresa, a jedan mekani tunelčić ili kućica pružaju sigurnost. Zdjelica sa inhalacijskim preparatom se stavi pored boksa/kaveza. Preko boxa i zdjelice se stavi debeli ručnik tako da pare idu u box. Box ili kavez ne smiju biti potpuno pokriveni, jedan mali prorez na donjem dijelu mora ostati, kako bi se osigurala dovoljna cirkulacija zraka. Inhalacija se u akutnim slučajevima može ponoviti 2-3 puta na dan.

U akutnom stanju bolesti može se desiti da zamorčić odbija jesti, a u tom slučaju je potrebno životinjicu privremeno prihranjivati. Dobro promislite da li je to neophodno, jer prisilno hranjenje znači i dodatni stres. Informacije o prisilnom hranjenju nalaze se ovdje: prisilno hranjenje

Bolesni zamorčići trebaju toplinu - postavitie im jednu crvenu lampu. Pazite pritom da se samo jedna strana kaveza/nastambe pod njom grije, kako bi životinja sama mogla odlučiti da li će ležati na toplome ili ne. Temperatura ne bi smjela biti viša od vaše ruke. Još bolji od crvene lampe, su se pokazali topli jastučići ili termofori (jastučići punjeni vrućom vodom) umotani u ručnik, koji drže dobra 3 sata toplinu. Idelani bi bio Snuggle Safe, to su specijalni topli jastučići koji se zagriju u mikrovalnoj i drže toplinu i 10 sati.

Više o samoj prehladi - ovdje: Prehlada kod zamorčića

zamorac,zamorci,morski praščići,zamorčići