Zamorčići: Trave / livadne biljke

Trave, travnjaci, livade

Na što treba obratiti pažnju prilikom branja i hranjenja travama i livadnim biljkama

Biljke, travnjaci, livade - sve jedno te isto?

Ne, tako jednostavno to nije. Započnimo sa travama.

Trave su općeniti naziv za sve vrste biljaka. Kao hrana za životinje se općenito koriste različite vrste slatkih trava. I naše žitarice spadaju u slatke trave. Trave rastu skoro svugdje na zemlji i samo kod nas ih ima preko 280 vrsta. Nažalost se samo neke vrste trava uzgajaju za sijeno, pa se tako samo mali broj trava koristi kao hrana za životinje.

Travnjaci su nešto što male životinje zapravo ne vole - najčešće monokultura, jako malo različitih trava koje se održavaju kratkima kako bi stvorile lijep, gusti, kratak i zeleni tepih. Iz travnjaka vrtlari izbacuju sav "korov" koji je za naše ljubimce najinteresantniji. Doduše, životinjama se može dozvoliti da na tako uzgajanim travnjacima životinje pasu, ali neka visokovrijedna hrana za njih to nije.

Livada, da, to je ono što svaki vlasnik želi. Na jednoj pravoj livadi se ne može naći samo puno različitih vrsta trava, već i cvijeće i aromatične biljke najrazličitijih vrsta. Nažalost ima i dosta biljaka koje se teško podnose, stoga se po livadama mora oprezno brati i prilično obratiti pažnju što ćemo ubrati. Ali livade su kao hrana za životinje vrlo izdašne, često ih se samo 1-2 puta na godinu kosi, stoga tamo rastu trave visoko i snažno.

Prije svega:

Sve životinje je potrebno u proljeće vrlo polagano privikavati na svježe zelenilo. Prvo hranite životinje sa malim količinama trava i livadnih biljaka. Povećavajte polagano količine kako bi se crijevo životinja moglo na zelenilo priviknuti i kako se životinje ne bi odjednom prejele. Privikavanje bi trebalo trajati više tjedana!

Zamorčiće i kuniće se nikada ne smije bez perioda privikavanja staviti na livadu ili odjednom nahraniti velikim količinama zelenila!

Životinje bi se od sreće prejele zelenila, došlo bi do pretrpavanja želuca, kao i do truljenja u želucu i crijevu. Iz tog razloga dolazi do bolova, proljeva, plinova pa i do smrti životinje. Stoga hranite prvo barem jedan tjedan travu u malim količinama koje ćete iz dana u dan povećavati i stavite životinje na travnjak/livadu tek kad su na zelenilo naviknute.

Na što treba obratiti pažnju prilikom hranjenja vlažnim ili rosnim zelenilom, možete ovdje pročitati: mokro zelenilo za ljubimce?

Savjeti za branje trave

Slijedeće se ne bere!

Trave i biljke koje rastu direktno uz rubove puteva, polja i cesta se iz slijedećih razloga ne smiju brati:

Na rubovima kultiviranih polja rastu maslačak i Co često jako gusto i bogato jer dobivaju gnojivo kojim se gnoje polja. Kemijsko gnojivo je otrovno, organsko gnojivo može sadržati parazite, spore plijesni i visoke koncentracije bakterija. Stoga se tamo samo onda smije brati kada je proslo najmanje 3 tjedna od gnojenja, a između toga je palo puno kiša, tako da se gnojivo na polju više ne prepoznaje.
Nažalost se većina konvencionalno korištenih polja tretira sa raznim pesticidima, stoga je i ovdje potreban veliki oprez, čak i ekološka polja se djelomično tretiraju, zato nisu ni ona sigurna. Iz tog razloga je potrebno takva polja i njihove rubove izbjegavati.
U gradovima rastu trave i biljke na rubovima livada i zelenih pojaseva, jer tamo psi obavljaju nuždu, što vodi do toga da su trave i biljke prezasićene nitratima - a pseći urin ne želi ni jedna životinja na svojoj hrani, osim toga mogu izmet i urin biti prenosnici raznih parazita.
Na rubovima uz puteve i ceste su krmne biljke prekrasnog izgleda, ali prepune štetnih tvari iz auspuha auta, pa i najbolje ispiranje ne oslobađa ovo zelenilo od štetnih tvari.
Pašnjaci na kojima pase stoka se isto tako trebaju izbjegavati, jer se ovdje nalaze paraziti.

Trava iz kosilice je također tabu:

Najčešće jako kratko košena trava brže trune i već nakon kratkog vremena poslije košnje počne gnjiliti.
Već dva sata nakon košnje se u travi počnu stvarati procesi truljenja koji za životinje mogu biti jako opasni.
Oštrice kosilice se podmazuju uljima koja prilikom košnje dospijevaju na travu, a to ne samo da nije jestivo, već su ulja u zelucima životinja opasna po zdravlje.
Kosilicom pokošena trava se ni osušena ne koristi za hranu - iz razloga podmazivanja kosilice uljima i mastima, zbog otpadnih tvari od benzina - to sve dospije u travu.

Zelena žita - samo negnojena!

Stabljike zelenih žitarica spadaju u hranu, ali konvencionalno korištena polja su često tretirana pesticidima i jako zagnojena, pa stoga imaju prevelike količine hranjivih tvari kao kalcij, fosfor, a prije svega nitrate koji se u organizmu pretvara u otrovne nitrite. Divlje rastuće zelene stabiljke žitarica, sa negnojenih livada se naravno mogu sakupljati i hraniti.

Oprez:

Kod sakupljanja trava u prirodi treba isto tako paziti da ne pokupite parazite kao što su krpelji, i odnesete ih kući. Ovi krvlju hranjeni paraziti žive u visokim travama i ne daju se nažalost lako otresti. Stoga nemojte skupljati trave ispod grmova - jer tamo najčešće žive ovi paraziti. Isto tako ne bi trebalo nositi kući travu na kojoj se hrane kunići (ove livade se prepoznaju po tome što su pune malih, okruglih kuglica izmeta od kunića, jer kunići tako markiraju svoj teritorij, najčešće po rubovima livada). Tamo postoji opasnost da Vašim ljubimcima odnesete razne bolesti kao trakavice.

Ovako se sakupljaju trave:

Potražite si divlju livadu na kojoj ćete skupljati hranu za Vaše ljubimce, raspitajte se kod okolnih poljoprivrednika ako livada ima vlasnika i raspitajte se čime je gnojena i tretirana. Tražite dozvolu da smijete brati trave za svoje ljubimce. Između ostalog ima i na rubovima mjesta/grada divljih livada na kojima se smije brati trava. Sigurno da protrči i tuda pokoji pas, ali većina samo po rubu livade - stoga uđite u livadu dublje i berite trave tamo.

Ako niste sigurni da to što raste na livadi nije otrovno, tada to nemojte ni ubrati, već uzmite samo probu kući sa sobom, pa uz pomoć knjiga ili interneta pokušajte naći informacije.

A gdje bi mogao stanovnik grada brati trave?

U ostatku Europe su na igralištima psi zabranjeni, a ljudi se većinom toga i drže. Zelenilo na igralištima se u principu ne gnoji. I na podivljalim nasipima i djelomično na zelenim površinama groblja i javnim parkovima se mogu naći različite trave, maslačak i ostale poslastice, a psi se tuda smiju samo na uzici šetati. Raspitajte se na općini ili drugim za to zaduženim tijelima ako tamo smijete brati trave i čime se zelenilo gnoji, tj. da li se koriste kemikalije..
Bojim se da to kod nas ne vrijedi, stoga je na Vama da odredite gdje nema pasa i gdje su livade u gradovima ili oko njih slobodne od pesticida, parazita i gnojiva.

Trave u vlastitom uzgoju

Naravno da je moguće uzgajati vlastite trave na prozorskim daskama. Za to Vam je potrebna negnojena zemlja, tegla za cvijeće i dobra mješavina sjemenja trava. Gotove mješavine se mogu nabaviti i u pet shopovima. Sjemenke se posipaju po zemlji i navlaže - dobro navlažene narastu u roku od 2-3 tjedna u malu livadicu. Isto je tako moguće posijati različite žitarice, nažalost većina žitarica koje se dobe u supermarketima nema sposobnost klijanja. U principu smiju male životinje jesti sve vrste žitarica u zelenom stanju. Tako uzgajena mala livadica se smije samo onda staviti životinjama u nastambu ako sigurno zemlja nije pognojena. Nažalost tako negnojenu zemlju nije više lako dobiti, a ako zemlja ima previše gnojiva, onda i biljke uzgajane na njoj sadrže previše hranjivih tvari, osim toga je većina kemijskih gnojiva jednostavno otrovna.