Ekcem na ustima (Cheylitis)

Radi se o relativno čestom oboljenju zamorčića. Ekcem na ustima i kutovima ustiju bude vlažan i na njemu se stvaraju kraste. Općenito stanje životinje nije zahvaćeno. Uzrok ovog oboljenja do sad nije mogao biti jasno definiran. Diskutira se o smanjenju imuniteta kože kao poslijedici nedostatka vitamina A, C i B-vitamina, proteina, esencijalnih masnih i aminokiselina, glavnim mineralima (magnezij, mangan, cink, kobalt), sitnim povredama (mikro lezijama) u području ustiju kroz stelju i čvrste dijelove hrane, kao i infekcija klicama (bakterijama kao stafilokoki i gljivicama kao candida albicans), i onima s kojima je životinja u kontaktu kad uzima izmet iz slijepog crijeva.

U naprednom stadiju može ova bolest i nos i lice zahvatiti.

Nedovoljan unos Vitamina C ili glavnih masnih kiselina + pantothen kiseline, ili naročito osjetljiva koža kod glodavaca je podložna u području ustiju mikro povredama usnice ili usne sluznice. Ekcemu pogoduje jako zakiseljeni urin ili unos kisele hrane. Ako se hrani pretjerano dodaje vitamin C ili se hrani sa voćem bogatim kiselinama, bude koža u području ustiju nagrižena. Osim toga voćne kiseline zakisele i urin, pa prilikom samo-čišćenja ovaj nagriza sluznicu usta. Jaki stres pogoduje također razvoju ekcema jer kroz stres pada imunitet životinje i koža oslabi. Upravo kod zbližavanja ili masivno stresnog držanja (na premalo prostora a puno životinja, premale nastambe i t.d.), nastaje često ekcem.
U nagrižena mjesta na ustima se nasele gljivice, virusi ili bakterije koje izazivaju upale. Često se u ekcemu nalaze i gljivice kvasca, postoji mišljenje da one dospiju u ekcem prilikom uzimanja vlastitog izmeta. Također se u inficiranu kožu mogu naseliti i razne gnjide koje dalje kožu nagrizaju. Predpostavlja se da je u rijetkim slučajevima jedna vrsta herpes virusa odgovoran za ekcem, ali to dosad nije dokazano, međutim niti isključeno.

Dijagnoza: jednu konkretnu dijagnozu smije postaviti samo veterinar. On će uzeti bris i ustanoviti koje su vrste klica napale kožu. Uglavnom se nađu kulture stafilokoka, mikrokoka, streptokoka, aerobne spore (gljivice) i kvasci.
Bez brisa se uzrok ekcema ne može ustanoviti, pa se tako ne može niti ciljano liječiti.

Preventiva: Treba paziti na dovoljan unos vitamina C, te na uravnoteženu prehranu i unos ostalih vitamina preko svježe hrane. Dodavanje vitamina nije potrebno i mogu više škoditi nego koristiti. Kunići i zamorčići, ukoliko ih se hrani sa suhom hranom, moraju dobiti i masne kiseline. Za to je dovoljan unos nezasićene masne kiseline putem na primjer jedne sjemenke suncokreta (oljuštene) (koja sadrži Omega 6 masne kiseline, jedna sjemenka na dan za vrijeme ekcema, a preventivno 3-4 tokom tjedna raspoređene). Ukoliko sjemenke ne žele jesti, može se 2-4 puta na tjedan jedna kapljica lanenog ili sezamovog ulja na komadić svježe hrane kapnut. Time se postiže da koža brže zaraste i oporavi se, te se smanjuje mogućnost nastanka ekcema. Međutim, kod već nastalog ekcema te mjere ne mogu dovesti do njegovog izliječenja jer ne ciljaju na uzrok, kao što su gljivice, bakterije i virusi.

Terapija: krastice se lokalno dezinficiraju i antibiotski i antigljivično omekšaju. Kod početnog ekcema je dovoljno namazati ga sa Bepanthenom. Terapija potraje i više tjedana. Kod primjena krema, pokazalo se korisnim tu i tamo ekcem, tj. krastice sa mlakom kamilicom omekšati kako bi kisik došao do ranice i kreme bolje djelovale. Ukoliko se pak životinjice jako opiru ili dođe do krvarenja prilikom omekšavanja, bolje je omekšavanje ne provoditi.
Potrebna je provjera sastava hrane i dodatak vitamina i esencijalnih masnih kiselina (sjemenke suncokreta, lanene sjemenke). Životinjici dajte mira za vrijeme terapije, te dok ekcem ne prođe, potpuno ukinite svo kiselo voće, jer kiseline iz njega nagrizaju sluznicu pa se ona ne uspije oporaviti.
Izliječenju pogoduje sunčeva svijetlost.

Biološka terapija:

Sulfur D6, D12
Mezereum D4 ili
Silicea D6, D12
Doziranje: 0,1 ml / 500 g tjelesne težine, 3 x dnevno do poboljšanja, kasnije 1 x na dan u trajanju od 1 tjedan (napr: 10ml homeopatskih kuglica = 1 kuglica na 500 g tjelesne težine)